Kada čujemo riječ „jegulja“, obično zamislimo ribu u obliku zmije, zelenkasto-sive boje. Naša prva asocijacija je – rječna jegulja. Zatim nam pada na pamet električna jegulja, koja živi u vodama Južne Amerike, koja je povezana sa pravim jeguljama samo oblikom tijela, a pripada potpuno drugom redu riba. Ponekad nam pada na pamet gruj (ugor) – morska jegulja. I tu se spisak najvjerovatnije završava. A ne bi trebalo.
Red Jegulje (Anguiliformes) obuhvata 20 porodica, 111 rodova i oko 800 vrsta. Ako se odbije nešto više od 200 vrsta predstavnika vrsta murine, onda ostaje oko 600 vrsta jegulja, koje danas žive na našoj planeti.
Najmanji predstavnik ovog reda je jegulja Monognathus ahlstromi, otkrivena 70-ih godina prošlog vijeka na dubinama oko 2000 metara. Maksimalna dužina joj je svega 5 cm, a živi u Tihom okeanu, blizu obala Kalifornije. Najveća jegulja je – gruj (ugor) (Conger conger), koja raste do 3 metra u dužinu i dostiže 110 kg težine.
O životnom ciklusu jagulja adriaticnature je pisao u članku o murinama, ipak on je bolje izražen na sledećoj ilustraciji:
(Životni ciklus jegulja. Crtež © Salvor Gissurardottir, en.wikipedia.org)
Jegulje nemaju stomačna peraja, a neke vrste nemaju ni grudna. Leđna i analna peraja su stopljena sa repom, obrazujući jedinstvenu „liniju“, koja prolazi duž većeg dijela tijela ove ribe.
Većina jegulja živi u plitkoj zoni mora, ali postoje i vrste, koje vole dubinu do 4000 m. Značajan dio riba vodi noćni način života, u toku dana se zakopava u zemlju, u mulj, pijesak ili se skrivaju u pukotinama stijena. Zato ih je dosta teško sresti. “Bene qui latuit, bene vixit” – dobro je proživio ko se dobro skrivao – latinska izreka, citat iz elegije Publija Ovidija Nazona.
Osim riba iz reda Rječne jegulje (Anguilla), koja obuhvata nešto više od dvadeset vrsta, a najpoznatija od njih je rječna ili evropska jegulja (Anguilla anguilla) – jedini predstavnik ovog roda, kog možete sresti u Jadranu i slatkim vodama jadranskih zemalja – sve jegulje su stanovnici mora.
U Jadranskom moru se može sresti 16 predstavnika reda jegulja. О šiljorepanima i murinama adriaticnature je govorio u predhodnim napomenama. Ostalo je da se razberemo sa ostalima, pridržavajući se azbučnog reda vrsta.
Crvojeguljka, ili lažni ugor, ili dvobojna jegulja (Chlopsis bicolor) – rijedak stanovnik Jadrana. Kako pokazuju istraživanja naučnika, ova jegulja se često može primijetiti kako u Sredozemnom, tako i priobalnim vodama istočnog i zapadnog dijela Atlantskog okeana, gdje se može sresti na dubinama od 80 do 365 metara. Veći dio vremena provodi zakopavši se u mulj. Hrani se sitnim rakovima, loveći ih uglavnom noću. Raste do 42 cm u dužinu.
(Crvojeguljka. Foto © Pierpaolo Consoli. fishbase.org)
Ugor zlatar (Ariosoma balearicum) – sitna jegulja, koja živi na dubinama do 730 m, češće u dijapazonu 20-100 m. Raste do 35 cm, ali se najčešće mogu sresti primjerci do 25 cm dužine. Takođe, veliki dio vremena provode u udubljenjima, koja prave u pješčanom dnu i hrane se rakovima i sitnom ribom većinom noću. Dosta je rijedak stanovnik južnog dijela Jadranskog mora.
(Ugor zlatar. Foto © Sacha Lobenstein. enelmar.es)
Jedna od najzastupljeniojih jegulja u Jadranu je ugor, ili gruj (Conger conger). Ugor je najkrupniji predstavnik reda jegulja, dostiže dužinu do 3m i težinu do 110 kg. Dimenzije i spoljašnji izgled te ribe zaista su upečatljivi.
Grujevi po ponašanju podsjećaju na murine. One se takođe tokom dana skrivaju u kamenju ili u pećinama, nekada u društvu murina, a izlaze u lov iz svojih skloništa noću. Hrane se ribom, glavonošcima i rakovima, ne gade se ni od strvnina.
(Ugor ili gruj. Foto © Klaus Rudloff. biolib.cz)
Grujevi se obično drže dubina do 500 m, ali mogu dostići i dubinu od 3600 m za vrijeme migracije. Mogu se sresti i u plićaku, a i dubini do 1170 m. Maldunci žive oko kamenog izlomljenog dna, nedaleko od obale, a kako postaju starije – premještaju se na veće dubine.
Grujevi se mrijeste u Sredozemnom moru i u Atlantskom okeanu. Ženke polažu do nekoliko miliona jajašca na dubinama 2000-3000 m, razmnožavajući se, kao i drugi predstavnici reda, jednom u životu.
Treba se pažljivo ophoditi sa ugrom ulovljenim na ribolovnu opremu, jer ima oštre zube i jake čeljusti plus mišićavo tijelo.
(Gruj težine 43 kg, koji je ulovio Martin Bouler (Martin Bowler). Foto © planetseafishing.com)
Ugor usnavac, ilidugonosac (Gnathophis mystax)– postojan i rijedak stanovnik južnog dijela Jadranskog mora, koji se još rjeđe može sresti u središnjem i sjevernom dijelu. Krije se, kako i većina predstavnika reda jegulja, tokom dana u mulju ili pijesku, izlazeći u lov u sumrak. Živi na dubinama 75-800 m, hrani se rakovima i sitnom ribom. Češće se mogu sresti primjerci do 35 cm, ali može dostići i 60 cm u dužinu.
(Ugor usnavac ili dugonosac. Foto © Jo Langeneck. it.wikipedia.org)
Čarobni patkokljunac ili čarobni patkokljunić (Facciolella oxyrhyncha) je krajnje rijedak gost u Jadranskom moru. Susret sa ovim stanovnikom istočnog dijela Atlantskog okeana, uključujući i vode južnog Portugala, Angole, a takođe i Ligurijskog i Tirenskog mora, u posljednje vrijeme se dešava i u drugim djelovima Sredozemlja. Informacije o posjetama čarobnog patkokljunca stižu i iz južnog dijela Jadrana. Čarobni patkokljunac se često krije u pećinama, koje se nalaze na dubinama od 30 do 730 m, uveče love rakove. Dostiže dužinu do 65 cm.
(Čarobni patkokljunac ili čarobni patkokljunić. Foto © Dr. Peter Wirtz. fishbase.org)
Patkokljunić ili patokljunčić (Nettastoma melanurum) se češće može sresti u blizini Jonskog mora i uopšte veoma je rijedak u Jadranu. Živi na dubinama od 330 do 860 m, ipak susreti sa njim registrovani su na kotama od 40 do 1650 m. Hrani se rakovima i sitnom ribom i raste do 77 cm u dužinu. Lovi u toku noći, danju se zakopava u mulj na dnu.
(Patkokljunić ili Patokljunčić. Foto © OCEANA. flickr.com/photos/oceanaeurope)
Rijedak stalni stanovnik Jadranskog mora je zmija crnonoska (Apterichtus anguiformis). Danju se zarivaju u pješčano ili muljevito dno na dubinama od 10 do 250 m, a noću izlaze u lov. Ova vrsta je malo proučena, zabilježenih susreta je malo. Maksimalna dužina ove jegulje je 49 cm.
(Zmija crnonoska. Crtež © colapesce.it)
Zmija dugonoska (Apterichtus caecus)– takođe rijedak, ali stalan stanovnik Jadranskog mora. Danju se skriva u šupljinama na pješčanom dnu, noću lovi rakove i sitnu ribu. Živi na dubinama do 85 m. Raste do 60 cm u dužinu.
(Zmija dugonoska. Foto © Juancar Dieguez. biodiversidadvirtual.org)
Zmija gušavica ili gušava zmija(Dalophis imberbis) – još jedan stalni, ali rijedak stanovnik Jadrana. Drži se dubina od 20 do 80 m, zarivajući se u pijesak ili mulj u toku dana. Hrani se rakovima i sitnom ribom. Raste do 150 cm u dužinu. Slabo izučena vrsta.
(Zmija gušavica ili gušava zmija. Foto © José Manuel Blanco Moreno. fishbase.org)
Ugor glavan ili zmija glavatica (Echelus myrus) češće se može sresti u južnom dijelu Jadrana. Žive na dubinama od 3 do 1490 m. Danju se zarivaju u muljevito ili pješčano dno. Love rakove, mekušce i sitnu ribu. Rastu do 1 m u dužinu, češće se mogu sresti primjerci dužine do 60 cm. Hrane se rakovima, mekušcima i ribom.
(Ugor glavan ili zmija glavatica. Foto © greekwildlife.gr)
Zmija riđoglava (Ophichthus rufus) – sredozemnomorski endem, koji vodi noćni način života. Danju se skriva u šupljinama muljevitog dna, izlazi u lov na beskičmenjake i sitne ribe sa morskog dna u sumrak. Živi na dubinama od 40 do 660 m. Na Jadranu su susreti sa njim uobičajeni, ali s obzirom na to da se skriva – rijetki. Raste do 60 cm u dužinu.
(Zmija riđoglava. Foto © greekwildlife.gr)
Zmija zubuša (Ophisurus serpens) – stalni stanovnik Jadrana, koji se može rijetko sresti. Kao i većina predstavnika ovog reda vodi noćni život, danju se zariva u pijesak ili muljevito dno. Krupan je, dostiže dužinu do 2.5 m. Hrani se sitnom ribom, mekušcima i rakovima. Najčešce se mogu sresti odrasli promjerci od 1.5 m. Žive na dubini so 300 m, nekada zalaze u ušća rijeka.
(Zmija zubuša. Foto © slobodnadalmacija.com)
Posljednjem predstavniku reda jegulja – evropskoj ili rječnoj jegulji (Anguilla anguilla) adriaticnature će se vratiti u rubrici, koja opisuje slatkovodne stanovnike Balkana i Apeninskog poluostrva.