Na stranicama adriaticnature ćemo naravno porazgovarati i o tunama, i o brancinima, i o širunima, i iglicama i o svima-svima. Između ostalog i o ne baš poznatim u širem krugu stanovnicima morskih dubina. Ali počećemo od najoriginalnijih, ali u isto vrijeme i tradicionalnih stanovnika Jadrana – murina.
Porodica Murine (Muraenidae) propada jeguljama, t.j. redu Jegulja (Anguilliformes). Ali, bez obzira na zmijoliko tijelo murina, koje liči na tijela drugih predstavnika jegulja, čovjeku manje ili više upoznatom sa ovim pitanjem neće biti teško da odredi kojoj vrsti pripadaju ove ribe.
Ukupno, porodica Murina obuhvata 202 poznate vrste, objedinjene u 16 rodova. Najmanja murina je Anarchias leucurus, živi u Tihom okeanu i može da poraste do 11,5 cm u dužinu. Najveća je Strophidon sathete, živi u Crvenom moru, a takođe pored obala Istočne Afrike – u zapadnom dijelu Tihog okeana i dostiže 4 m u dužinu. Najteža je murina Gymnothorax javanicus, koja može da poraste do 3 m u dužinu i dostiže težinu više od 30 kg. Ona je takođe stanovnik Indo-Tihookeanske oblasti.
(Murina Gymnothorax javanicus. Foto © news.scubafish.com)
Murine su grabljivice i jedu prvenstveno sitnu ribu, hobotnice, lignje, sipe i rakove. Ne gade se ni strvina.
Obično se drže dubina do 20-60 m, ipak murina žutošarka (Muraena helena), stalan je stanovnik Jadrana i može se spustiti do kote od 800 m.
One su grabljivice u zasjedi, kriju se u koralima, pukotinama stijena i pećinama morskog dna tokom dana, a noću izlaze u lov i odlaze dosta daleko od svojih skloništa. Mogu da plivaju blizu pješčanih i šljunkovitih plaža, mjesta zaraslih podvodnim rastinjem, nad muljevitim dnom, jednom riječju – svuda. Murine, pretpostavlja se, imaju dosta loš vid, što se kompenzira odličnim čulom mirisa.
Koliko tačno murine žive – nije ustanovljeno. Većina vrsta može da živi više od 10 godina.
Murine se mrijeste blizu obale, gdje polažu ikru – oko 60.000 jajašca. Ali, njihovo razmnožavanje je jako loše izučeno. Kao i kod svih predstavnika reda Jegulja, razvoj murina prolazu kroz posebnu fazu larvalnog razvoja – „Leptocephalus“. Od larvi drugih riba leptocefalosi se razlikuju po sasvim providnom, jako spljoštenom tijelu sa strana, odsustvom crvenih krvnih zrnaca u krvi i drugim anatomskim osobinama, a takođe dužinom ovog stadijuma života.
Kada gledaš rijetke video snimke, koji pokazuju ponašanje leptocefala u prirodi, ne možeš da se ne čudiš savršenstvu i raznolikosti svijeta, koji nas okružuje.
(Leptocefal murine u ranoj fazi razvoja. Snimak © Drs Julian Finn и Mark Norman. australianmuseum.net.au)
Providnost, želatinasta konzistencija i ponašanje leptocefala podsjeća na meduze, dupljonoše, sifonofre i salpe. Zbog mogućnosti žarenja i niske hranjive vrijednosti, mnoge ribe izbjegavaju da jedu ovaj zooplankton. Sličnost sa ovim životinjama daje visoku mogućnost leptocefalu za preživljavanje, za koje su pelagičke ribe velika opasnost.
(Leptocefal murine u kasnijem stadijumu razvoja. Video © HRF U/W Production. australianmuseum.net.au)
Period drifta traje 6-10 mjeseci. Za to vrijeme leptocefali rastu i počinju da žive isključivo na jednom mjestu, dobijajući formu i boju, i postepeno se pretvarajući iz podvodnih prekrasnih „duhova“ u ribe, koje mi dobro poznajemo uživo ili sa slika.
Jedna od najfascinantnijih i jedinstvenih osobina murine je građa njenih vilica. Glavne vilice imaju jake mišiće za žvakanje, a dugi oštri zubi odlično služe za hvatanje plijena. Ali glavna osobenost murina je drugi par vilica za gutanje. Kada se primarna vilica stisne, uhvativši trofej, zadnje vilice iskaču naprijed i obuhvataju plijen udicolikim zubima i silom zavlače u grkljan. Murine su jedini kičmenjaci, koji imaju ovu osobinu.
(Drugi par vilica u akciji. Video © Smithsonian Channel)
Druge košljoribe takođe imaju vilice za gutanje, ali obično su manje i slabo pokretne, igraju pomoćnu ulogu pri gutanju i trenju hrane. Za lov na plijen obično koriste tehniku usisavanja. Naglo otvaraju čeljust i mnogostruko uvećavajući obim usne duplje, stvaraju jaku struju vode, koja usisava u čeljust grabljivice plijen koji se našao u blizini. Mišići murina, koji pokreću gutačke vilice, duži su nego kod drugih riba. Osim toga, mogu da se rastegnu nekoliko puta, što omogućava pokretanje vilica naprijed-nazad po čitavoj dužini lobanje.
(Murina žutošarka. Foto © Carlos Marqués. fotonatura.org)
U Jadranu živi tri vrste murina: murina žutošarka (Muraena helena), šiljatozuba murina (Enchelycore anatina) i murina crnka.
Najrasprostranjenija je murina žutošarka, koja može porasti do metar ipo u dužinu i 6.5 kg težine. Često boravi u priobalnoj zoni, ali može se spustiti do 800 m dubine.
(Murina žutošarka. Foto © Sylvain le Bris. cebs13.free.fr)
Mnogo rjeđa murina u Jadranu je murina crnka. Nije previše rasprostranjena i može se sresti u istočnom dijelu Atlantskog okeana, od južnog Portugala do Kabo-Verde, uključujući Azorska ostrva, Madeiru i Kanarska ostrva, a takođe i po čitavom Sredozemlju. Češće se može sresti u južnom dijelu Jadrana, bliže granici sa Jonskim morem. Raste do 1 m u dužinu i dostiže težinu do 6 kg.
(Murina crnka. Foto © Sacha Lobenstein. enelmar.es)
Još rjeđi stanovnik, koji se donedavno nije ni mogao sresti u Jadranu, je šiljatozuba murina. Vrsta, koja se može sresti na oba dijela Atlantskog okeana, pored afričke i španske obale Sredozemnog mora, ne tako davno je bila primijećena i u Jadranu. Prvi susreti sa ovom ljepoticom su zabilježeni 2010 godine kod hrvatskog ostrva Sušac. Šiljatozuba murinaraste do 120 cm u dužinu i dostiže težinu 5 kg.
(Šiljatozuba murina. Photo © Sacha Lobenstein. enelmar.es)
Sve tri vrste murina, koje žive u Jadranu, su određena opasnost za ribolovce i podvodne lovce. Oko svog staništa, a takođe i kada je izvuku iz vode, murina može da napadne lovca, koji je uznemirio i da ga bolno ujede i nanese bolne prodorne rane, koje su opasne zbog mikroflore i toksina, koji se nalaze u ustina i na zubima murine. Toksini mogu da inficiraju ranu i u izuzetnim slučajevima, da dovedu do trovanja krvi. Pod vodom murine u apsolutnoj većini slučajeva biraju povlačenje u odnosu na agresiju prema čovjeku.
(Murina žutošarka. Foto © adriaticnature)
Lov na murinu žutošarku je dosta jednostavan. adriaticnature će ga opisati u članku, koji će posvetiti ovom pitanju i napraviti reportažu sa lica mjesta, mada lov na murinu ne izgleda adriaticnature kao mnogo rizičan posao. Ipak, bez obzira na to što princip „uhvatio-pusti nazad“ adriaticnature izričito odobrava, ukus murine se visoko cijeni, tako se u slučaju lova na murinu ovog principa manje-više nemoguće pridržavati. Čak šta više, neki izvori ukazuju na to, da su drevni rimljani meso murina smatrali delikatesom i čak su se naučili da ih uzgajaju u ribnjacima.
Tako da će ljubiteljima dubinskog ribolova, koji žele da provedu prijatno svitanje ili sumrak, ili noćne sate na moru – lov na lijepe, ljute i agresivne grabljivice pružiti vjerovatno mnogo zadovoljstva. Tim prije što se na istu opremu mogu loviti i morske jegulje, o kojima će se na stranicama adriaticnature govoriti u sledećem izdanju ove rubrike.