Rokfišing je jedan od najpopularnijih pravaca morskog ribolova na spining. Proces hvatanja grabljivice, koja je u zasjedi, je jako interesantan i tjera ribolovca da pokaže znanje i dovitljivost – da pretpostavi na kom mjestu se krije grabljivica, a takođe kako da svoj ulov ne ostavi među kamenjem.
Rokfišing, kao i mnogi drugi ribolovni pravci, proširio se po čitavom svijetu, a nastao je i formirao se u Japanu. adriaticnature se nije upuštao u izučavanje rokfišing bitaka u Zemlju izlazećeg Sunca, nego smo riješili da na ovu temu porazgovaramo sa divnim ribolovcem iz Vladivostoka, velikim ljubiteljem rokfišinga, Mihailom Starovojtovim, koji većinu slobodnog vremena provodi na moru, sa spiningom u rukama.
(Mihail Starovojtov sa ulovljenom ribom iz roda Myoxocephalus. Foto © Mihail Starovojtov)
– Mihail, prvo ćemo pokušati da se razaberemo sa terminologijom. Rokfišing,morski ultra light... Da li ovi termini imaju isto značenje? Ili ribolovac počinje da se bavi rokfišingom tek pošto se popenje na stijene? A ako ne, onda znači da se on uopšte ne bavi rokfišingom, nego nečim sasvim drugim? Ili rokfišing uopšte nije lov sa stijena, nego lov na ribe, koje se ne engleskomjeziku zovu “rockfishes”, i taj naziv označava ribe iz reda škarpinki, koje se kriju među kamenjem na dnu? Ako je ribolovac recimo uhvatio gujoča, prestaje da bude rokfišher, i on je neko ko prosto provodi vrijeme baveći se morskim ultra light-om.
O, koliko su samo koplja polomili ribolovci za vrijeme rasprava o ovoj temi. Termin „Rock fishing“ se može tumačiti na razne načine: to je i ribolov sa stijena (jer je na engleskom rock – kamen), takođe – to je i lov na „rockfishes“, t.j. ribe, koje žive u kamenjaru. A ultra light je samo kategorija opreme i varalica, uz pomoć koje se lovi. A na tu opremu se ne love samo „rockfishes“, nego sve što živi u moru. Rokfišing je zbir objekata ribolova, specijalizovane opreme i tehnike.
(Rokfišing na djelu. Foto © Mihail Starovojtov)
Da li rokfišing podrazumijeva korišćenje lakih varalica, ili se pod ovim vidom ribolova može smatrati i lov na kirnje, uz pomoć varalice priličnih dimenzija?
Rokfišing uglavnom podrazumijeva korišćenje laganih varalica, ali postojii potkategorija HRF – “hard”-Rock fishing, koji upravo podrazumijeva i lov recimo na kirnje, uz pomoć velikog silikonca.
Hajde da porazgovaramo o obaveznim elemntima rokfišing ribolova. Objekat ribolova su grabljive i ne baš pretjerano grabljive ribe, koje nastanjuju kamenito dno i kriju se svojim skrovištima. Da li za bavljenje rokfišing-om zaista trebaju posebni štapovi? Ako trebaju – koje karakteristike moraju da posjeduju?
Može se reći da bilo koja „specijalizacija“ ribolova pretpostavlja i specijalno opremanje, da bi se dobili maksimalni rezultati i maksimalno zadovoljstvo od datog procesa. Štapovi za rokfišing su obično bogati, sa jakom drškom, koja dozvoljava da se mirno dočeka napad bilo koje malo ozbiljnije ribe, a to se u moru dešava jako često. Karike su predviđene i za najtanje konce ili za monofilne strune, dosta su često poređane i jako pričvršćene, da bi se maksimalno smanjila suvišna kolebanja konca prilikom zabacivanja varalice, skraćijući njihovo rastojanje.
Štapovi se dijele na “solid” i “tubular” , prema vrhu. “Solid” štapovi imaju monolitnu ispunu, a ovi drugi šuplju. “Solid” štapovi su osjetljiviji i njihova specijalizacija su lagane džig glave i silikonske varalice, mada sa manjim metal džigovima i lakim plastičnim varalicama takođe može dobro da se radi. “Tubular” štapovi su sa druge strane pravi univerzali, koji se odlično nose sa čitavim spektrom varalica za rokfišing.
(Mintaj, uhvaćen sa stijena. Foto © Mihail Starovojtov)
– Vjerovatno najveći dio ribolovaca, koji planiraju da se recimo za vrijeme odmora bave ribolovo sa morske obale, planira da se prvenstveno bavi light Rock fishing-om, jer su šanse da se uz proces uživa i u dobrom rezultatu kod ove vrste ribolova ipak veće. Ti mnogo loviš sa stijena u okolini Vladivostoka, često putuješ i vjerovatno si što se tebe tiče napravio izbor opreme, koju nosiš sa sobom na putovanja?
Ja imam nekolika kompleta opreme za rokfišing. Imam ultra light I imam light. Trenutno najoptimalnijim kompletom za UL smatram štap sa testom 0,4-5 grama i mašinicu dimenzija 2000 (po klasifikacijama firme Shimano), sa malom špulnom i velikom brzinom prenosa. Zbilja, sve moje mašinice imaju povećanu brzinu prenosa. Za light koristim štap sa testom do 12 grama i mašinicu dimenzija 2506 (po klasifikaciji firme Daiwa). Moj UL-komplet danas je štap Palms Pinwheel PTMSS-76 sa mašinicom Abu Garcia ALX 2000SH. Light – Yamaga Blanks 76 Stream sa mašinicom 12 Luvias 2506H. Često koristim moju omiljenu „lignjicu“, uz pomoć koje lovim na težine do 30gr – Abu Garcia Salty Stage Egisys.
(Ophiodon elongatus, ulovljen na metal džig od 14 grama „Crazy Angler“. Foto © Mihail Starovojtov)
– Htio sam da te pitam i za štapove, izrađene za lov na lignje. Zašto oni padaju u ruke ribolovcima, koji ih koriste uspješno, ali ne namjenski?
„Lignjice” su lake, jako osjetljive, dobro zabacuju i jake su. One su konstruisane za animaciju krupnih varalica “Egi“ – pušće – to su posebne varalice za lov na lignje, a to znači da se lagano snalaze sa tvrdoglavim voblerima i džiging opremom. Što se mene tiče, obožavam da lovim na „lignjicu“ i najčešće je koristim za lov uz pomoć metal džigova.
(„Lignjica“, koja se koristi namjenski. Foto © Mihail Starovojtov)
– Pošto smo evo počeli da pričamo o varalicama, koje vrste ti najčešće koristiš za rokfišing? Kojim varalicama obično započinješ ribolov na nepoznatom mjestu?
Ako u planu imam „mebaru“, lov na sitne morske ribe (mebaru – japanski naziv) iz reda škarpinki, na kamenitim gomilama, ja ću početi, najvjerovatnije, od minijaturnih silikonskih varalica na lakim džig glavama Ili od malog metal džiga.
Ako se planira ribolov u zalivu sa plićakom ili uvali, sa pjeskovitim i sitno-pjeskovitim dnom, onda izbor pada, najvjerovatnije, na buler uz korišćenje crva firme Marukyu ili na barakuri sa crvom Sand Worm firme Berkley. Prema mom iskustvu, “jestivi” silikon ova dva proizvođača je najbolje sredstvo za pronalaženje ribe.
(Riba iz roda Myoxocephalus, uhvaćena na barakuri sa nasađenim „jestivim“ crvom Marukyu Isome. Foto © Mihail Starovojtov)
– Hajde da malo razgovaramo o bulerima i barakuri. Izgleda da su ova dva tipa varalica dobro poznata japanskim i dalekoistočnim ribolovcima, dok recimo u Evropi o njima praktično niko ništa ne zna. Reci nam molim te, kakve su to ustvari varalice, koje su njihove principijelne razlike, koje težine ti najčešće koristiš i koja se animacija preporučuje za njih?
Buleri i barakuri su u principu genijalni pronalazak Japanaca, i ja sad ni najmanje ne preuveličavam. Buler je malko iskrivljena pločica od olovne legure, sa jedne strane ima jednu kuku na komadu kanapčića, a sa druge ima pričvršćenu vrtilicu za kačenje na najlon. Ribolov uz pomoć bulera je moguć uz različite tehnike: moguće je na klasičan džigovski način „udarati“ dno, u potrazi za pljosnaticama i drugim stanovnicima dna, a može se na njega loviti i u vodenoj površini, vodeći varalicu onako kako vam mašta nalaže.
(Sebastes taczanowskii, ulovljen na buler, sa nasađenim „jestivim“ crvom Berkley Sand Worm. Foto © Mihail Starovojtov)
Barakuri je upadljiva varalica za lov na dnu, koja može imati mnogo različitih oblika – romba, kugle, spljoštene lepinje, piramide itd. Ovo mi je glavna varalica za lov na pljosnatice. Na nju se može loviti kako uz zabacaj, tako vertikalno, sa plovećeg sredstva. Efikasnost bulera ja takva, da novopečeni rokfišeri često zaboravljaju na raznovrsnost izbora i fokusiraju se samo na njega, tipa „pa dobro lovi, šta mi više treba“.
Buleri su obično ofarbani u jarke boje, koje često akumuliraju svjetlost. Barakuri su najčešće crvene boje. Težine su različite, od tri grama i više.
Jedna od mojih omiljenih varalica za lov na pljosnatice je barakuri firme Sasame, u kompletu sa crvima Sand Worm od Berkley. Provjeren i neprevaziđen par. Lovim uz pomoć njih sa obale u relativno plitkim uvalicama sa pjeskovitim i sitno-pjeskovitim dnom, tamo gdje se može bez problema udarati dno.
( Zvjezdani pljusak, uhvaćen na barakuri firme “Sasame”, sa nasađenim „jestivim“ crvom Berkley Sand Worm. Foto © Mihail Starovojtov)
Što se tiče bulera, moram odmah reći da ih u našim krajevima najčešće koristim za lov na Tribolodon hakonensis i malo rjeđe pljosnatice. Buleri, kao su zbog svog oblika jako udobni za lov u plićaku, nad gomilom vodenog rastinja – to su mjesta gdje voli da boravi naša daleko-istočna Tribolodon hakonensis. Veoma borbena riba! Napadi su nagli, jaki, nekada je čak potrebno sasijecanje. Prilikom izvlačenja – to je borac do poslednje minute, jedan od mojih omiljenih suparnika.
(Tribolodon sachalinensis, uhvaćena na buler sa nasađenim „jestivim“ crvom Marukyu Isome. Foto © Mihail Starovojtov)
Vođenje ide na sledeći način, prilikom lova ove ribe: zabacaj, odeđujemo labavost, puštamo buler da potone, i počinjemo ravnomjerno vođenje, sa pauzama, ubrzavanjem i laganim mrdanjem varalice vrhom spininga. Često riba napadne dok pada, čak ne uspijevaš ni da završiš zabacivanje, bukvalno sa površine. Riba usisava hranu, i zato buler, sa svojom kukom, koja visi na asistu, idealno odgovara. Umjesto njega možemo koristiti laku kašiku, težine 1,5-2 grama. I ovo je isto provjerena varijanta.
(Zvjezdani pljusak, uhvaćen na buler firme “Fujiwara” sa nasađenim „jestivim“ crvom Marukyu Isome. Foto © Mihail Starovojtov)
– Hajde da razgovaramo i o džig glavama. Lov na kamenitom dnu – prilično je to opasno za varalicu, uvijek postoji opasnost da se zakači za prepreku, koja joj se nađe na putu. Kako da se ribolovac osigura od kačenja prilikom rokfišinga? Da li treba koristiti maksimalno male težine? Da li postoje određeni oblici džig glava, koje treba koristiti? Postoji li još nešto, čega se treba pridržavati?
Kao prvo – treba proučiti mjesto za ribolov: reljef dna, imali struja tamo itd. Ali, u svakom slučaju, korišćenje na morskom kamenitom dnu tehniku za slatkovodni džiging sa klasičnim stepenikom – uopšte nije dobro rješenje. Najveći broj glava za rokfišing je trzajnog karaktera, namijenjene su za lov u vodenoj dubini, blizu dna, ali bez dodirivanja dna. Na taj način i lovimo manje-više, što bi se reklo „na ivici provalije“. Ispočetka se kačenje za prepreke ne može izbjeći, na to se treba pripremiti, ali sticanjem iskustva sve će doći na svoje i broj otpadanja će se svesti na minimum. Uobičajena težina glava, koje ja koristim za ultra light je od 1 do 3 grama, a što se tiče konstrukcija za dno – do 5 grama.
(Riba iz roda Myoxocephalus, koja je uhvaćena uz pomoć džig glave „Brilliant Head“. Foto © Mihail Starovojtov)
Poslednje tri godine stalni stanovnici moje kutije su džig glave Brilliant Head japanskog proizvođača 34ThirtyFour, težine 2 grama. Idealno se slažu sa rastegljivom gumom, recimo sa Daiwa Gekkabijin Crossbeam ili Swordbeam.
Omiljena klasična trzajuća džig glava mi je Upper Cut japanskog proizvođača Magbite. Aktivno na njih lovim “mebaru“, skušu, Tribolodon hakonensis i druge vrste ribe u raznim morima.
(Manja kirnja, uhvaćena uz pomoć džig glave Magbite Upper Cut. Foto © Mihail Starovojtov)
– Ista je situacija i sa metal džigovima – najmanji nepažljiv dodir dna asistom i doviđenja metal džig. Vodiš li iznad dna? Smanjuješ li broj asista? Koristiš li posebne kuke?
Metal džigove koristima samo u pelagijalu, nikako na dnu. Količina kuka zavisi od težine metal džiga, na lake džigove obično jednu stavim na glavu, a na teške – dva ili tri. Asiste kačim sam, pomoćne detalje i dobre kuke sada nije teško nabaviti.
(Ophiodon elongatus, uhvaćena uz pomoć metal džiga „Tempt Jig“ firme UST. Foto © Mihail Starovojtov)
Jedan od omiljenih probnih metal džigova mi je džig Tempt Jig korejskog proizvođača UST. Ovo je univerzalna varalica, uz pomoć koje lovim sa obale, a i sa kajaka. Odlično se „osipa“ u vodi i odlično „drži“ horizont.
13iSlider japanskog proizvođača mi je omiljeni poslednjih godina. Zbog svog neobičnog klizanja ni jedan stanovnik mora nije ravnodušan prema njoj, čak ni lignje. Mnogo puta se dešavalo da biraš i isprobavaš sve varalice iz kutije, onda staviš iSlider i poslije prvog vođenja osjetiš dugoočekivani napad. Ovo je veoma efikasan metal džig.
(Skuša, uhvaćena uz pomoć metal džiga „13iSlider“ firme Breaden. Foto © Mihail Starovojtov)
– Koliko često tokom rokfišinga koristiš druge varalice? Vibove, stikove i druge? U kojim situacijama?
Vibove, stikove, manje voblere ja koristim gotovo prilikom svakog korišćenja ultra light-a ili light-a, a nekada se dešava, i to dosta često, da lovim samo na njih, zaboravljajući na silikonce ili metal džigove. Zato što je ribolov sa njima jako zabavan!
(Sebastes minor, uhvaćen na silikonski stik firme Madness. Foto © Mihail Starovojtov)
Jedna od mojih omiljenih varalica je silikonski stik, koji tone, težine 2 grama, japanske firme Madness. Mebaru prosto lude za njom!
Postoji još jedna varalica, koja mi je uvijek u kutiji – mikro vib. Mnogo je volim. Ima pet grama, korejskog proizvođača K-Good. Leti daleko, stvara moćne vibracije pri ravnomjernom vođenju, aktivno skuplja ribu. Može se dodavati vertikalni element u vođenju, praveći pauze. Trokuke je bolje zamijeniti na jednostruke. Slične stvari imaju mnogi proizvođači, ali jako dobre varalice prave korejci, aposebno što se tiče cijena – tu su mnogo bolji od japanaca.
(Sebastes minor, uhvaćena na vib proizvođača K-Good. Foto © Mihail Starovojtov)
– Reci mi, molim te, nešto više o lovu na pljosnatice sa obale. Hoću da prenesem tvoje iskustvo na obale sredozemlja, gdje ima dosta predstavnika ovog reda. Kako odabrati taktiku za lov na njih?
Pljosnatice su ribe, koje su dosta nepredvidive, još uvijek su dosta neizučene, bar što se tiče mene lično. Jasno je da ih treba tražiti na plitkom dnu sa mekim pokrivačem, gdje se ove ribe kriju, praveći zasjedu. U našim vodama pljosnatice se mogu sresti i pored same obale, na rastojanju zabacaja najlakše varalice, i na prilično velikoj udaljenosti kada se treba malo više angažovati za zabacivanje.
(Zvjezdani pljusak, uhvaćen na varalicu težine 2 grama. Foto © Mihail Starovojtov)
Kada lovim uz pomoć barakuri i bulera, onda biram sljedeću taktiku: bacam varalicu na dno i počinjem igru njom, dobacujući i povlačeći, podižem mulj. Vođenje je lagano, bez naglih poteza. Ako lovim uz pomoć gvožđa, onda vodim varalicu nad dnom, nekada ga dodirujući, isto laganim pokretima. Prilikom lova na pljosnatice – uvijek stavljam na kuke lureks, jer ove pljosnate madam vole stvari koje blješte.
Bez obzira na to što nastanjuju isključivo dno, ove ribe se često podižu na nekolika metra iznad svog ležaja, ako se pojavi interesantan objekat za lov, i često dolazi do napada u sredini vode. Jedan moj prijatelj je lovio pljosnatice na manje voblere, koji tonu.
(Zvjezdani pljusak, uhvaćen na metal džig, ojačan jednim asistom sa lureksom. Foto © Mihail Starovojtov)
Tako da arsenal varalica za lov na pjosnatice može da bude prilično veliki, ali početak lova na te jako interesantne ribe ja preporučujem da bude uz pomoć konstrukcija sa jestivim silikonom, pa makar i najjednostavnijim, ne mora da bude samo barakuri i buler. Uz pomoć ovoga šanse za ulov su najveće. Kod mog druga, poznatog ruskog ribolovca Andreja Starkova, za vrijeme poslednjeg puta na Kamčatkum odlično su se pokazali „jestivi“ rakovi proizvođača Marukyu, nasađeni na bulere i barakuri. Treba eksperimentisati i sigurno ćete doći do rezultata.
(Pseudopleuronectes schrenki, uhvaćena na kuglastu konstrukciju, težine 10 grama, sa nasađenim Sand Worm 2″ boje „bloody“. Foto © Mihail Starovojtov)
– Riječ „mebaru“ poznata je mnogim ribolovcima, koje zanima morski ribolov. To ima veze sa tim što mnogi proizvođači ili preporučuju ove ili one svoje varalice za lov na ovu ribu, a nekada čak i daju ime svojoj opremi u čast ove ribe. Reci mi kakva je ovo „zverka“ i zašto je tako privlačna za dalekoistočne ribolovce?
Odmah ću vam reći jednu stvar – klasičnog „mebaru“ u našim vodama nema. Mislim na onaog, kog gledamo u mnogobrojnim snimcima japanskih rokfišera. Japanci ga zovi i „bambusni“. Ali kod nas žive njegova braća – Sebastes taczanowskii, a na japanskom se kaže „ezo-mebaru“, i Sebastes minor. Zahvaljujući meni, kod nas ih sad zovu „mebarići“, kao deminutiv od „mebaru“.
(Sebastes minor, uhvaćeni na metal džig. Foto © Mihail Starovojtov)
Kakva je ovo „zverka“? Ovo je relativno mala riba (maksimalna dužina Sebastes minor – 20 centimetara, a Sebastes taczanowskii – 30 centimetara), koja živi u velikim jatima, može se reći porodicama, vodeći statičan način života, i ne vršeći neke dalje migracije. Maksimum, može da se spusti na veće dubine za vrijeme zime, ali se u proljeće vraća na uobičajena mjesta.
U našim krajevima ovih riba ima svuda. Možda je to razlog tolike njihove popularnosti kod naših rokfišera, a i ostalih ribolovaca takođe. Još jedan od faktora tolike popularnosti je i to što ih je dosta jednostavno uloviti. Manje-više ih možete uloviti uz pomoć bilo koje varalice, uz pomoć bilo koje džig glave, koja je odgovarajuće težine, i na najbanalniji „no name“ silikon. A ovo većina ribolovaca i radi, ako ćemo pravo. A neko ih hvata na plutajuću varalicu, što takođe nekad daje rezultate. Ali pravo zadovoljstvo pričinjava korišćenje specijalizivane, delikatne i osjetljive opreme. Iskreno rečeno, i pored svog bogatstva ihtiofaune naših voda, ja najviše vremena provodim u „mebaringu“.
(Sebastes minor, uhvaćen na metal džig. Foto © Mihail Starovojtov)
Treba istaći da se spisak pripadnika Sebastes – latinski naziv za roda iz porodice bodeljki – ne završava sa ova dva imena (koja smo pominjali). Na istin tim gomilama love i ribe Sebastes trivittatus, a i kralj ovih riba Sebastes schlegelii, jarko sivo-crni ljepotan.
Sebastes minor liče na mangupe. Dovoljno je samo da im se nešto pojavi u vidokrugu, što bar malo liči na plijen, i oni nalijeću uz ispuštanje čudnih zvuka i zviždanje, kao banda. Njihovi krupniji rođaci su usamljenici, statični, ležerni i jako snažni!
(Sebastes schlegelii, uhvaćen na metal džig. Foto © Mihail Starovojtov)
– Reci mi, molim te, o specifičnosti ribolova u Vladivostoku i njegovoj okolini. Vezano za prilično veliku udaljenost od evropskog dijela kontinenta, čovjeku koji ranije nije bio u vašim krajevima je prilično teško da zamisli rokfišing ili bilo kakav drugi ribolov na Dalekom Istoku Rusije. Ima li potrebe da ribolovac, koji se sprema na put ili odmor kod vas, nosi sa sobom i opremu za rokfišing?
Sa sobom obavezno treba ponijeti spining! I najbolje bi bilo ponijeti light, do 10 grama, jer to daje mogućnost da se obuhvati široki spektar naših riba. Po mom mišljenju, ultra light i light daju maksimum mogućnosti za lov u moru, jer se u ove dvije kategorije ribolova na spinning koriste iste varalice kako I u velikoj igri, samo malo manjih dimenzija. Stikovi, vibovi, vobleri, različite džig glave, buleri, barakuri. Spisak je beskonačan.
Ribolovna sezona rokfišera počinje dosta rano. U aprilu se obalama približava mintaj zbog mriješćenja. Krupna riba, koja živi u jatima, i odlično reaguje na većinu uobičajene džig opreme. Već od početka maja svi stanovnici priobalne zone oživljavaju i počinje pravi ribolovački život.
(Mintaj, uhvaćen na metal džig. Foto © Mihail Starovojtov)
Vladivostok je okružen morem sa tri strane: na istoku je Usurijski zaliv, na zapadu je Amurski, a na jugu zaliv Petra Velikog, u kom su rasuta ostrva Arhipelaga carice Evgenije, na čelu sa Ruskim ostrvom, koje se smatra pravom Mekom morskog spininga.
U toplom dijelu godine češće duvaju južni vjetrovi sa mora, a sa dolaskom jeseni – počinju da se osjećaju vjetrovi sa kontinentalnog dijela. Zahvaljujući položaju, u blizini grada se uvijek mogu naći mjesta zaklonjena od vjetra, gdje se može baviti ribolovom. Plus, tu su i mjesta u samom gradu: šetališta, plaže, pristaništa i ponte. Ukratko, kod nas je pravi ribolovni raj!