More pruža brojne mogućnosti za bilo koji izbor ribolovaca, uključujući ribanje na živ mamac i čekanje, ribanje sa plovkom i varaličarenje; lov na ribu, sipe, lignje, hobotnice. Svaki izbor je raznoličit. adriticnature će pokušati da pruži informacije za svaki tip ribolova.
U moru ima znatno više sitnije ribe, nego vrsta čija težina ide preko par desetina kilograma. To ne znači da ih je lako uhvatiti. Light spinning oprema na moru je izvor zadovoljstva, koje nam omogućava istraživanje raznih vrsta ribe, borbe sa malim, ali jakim morskim rivalima, i svakako iskustvo i ljepotu interakcije sa morem.
Nema mnogo ljudi koji su u potpunosti kompetentni za light spinning ribolov na Jadranu. Pavel Nagirnyi je jedan od njih. Iako zivi u Republici Češkoj, on uspijeva da izdvoji vrijeme za njegove omiljene ribe iz Jadranskog mora.
(Pavel Nagirnyi. Foto © Pavel Nagirnyi)
adriaticnature se odlučio da se pozabavi „teškim priborom“ kasnije, a da upravo sada pokuša da uđe u srž ‘ultralight’ i ‘light’ ribolova.
Zdravo Pavel! Hvala što si izdvojio vrijeme za ovaj razgovor. Imam mnogo pitanja-). Počnimo sa osnovnim. Vrlo često, ribolovci na obali Jadranskog mora nisu u mogućnosti da sa sobom nose više vrsta štapova za ‘laki’ ribolov. Obično, jedan od štapova je ‘ultralight’, drugi je ‘ultra’, a treci nema veze sa ‘ultra’ uopšte. Da li postoji oprema za višestruku namjenu, koja ti omogućava da loviš sa silikoncima na lake džig glave, zabacuješ džigove i istovremeno koristiš bombardu. S obzirom da ti puno putuješ, kako si riješio ovaj problem?
Ja nisam uopšte imao problem kad dođje do izbora štapa za ‘ultralight’ ribolov na moru, jer sam, kao i svi ribolovci na moru, imao takozvani mikrodžig stap (MJ), koji smo koristili za lov smuđa i štuke u slatkim vodama. U svakom slučaju, većina ovih štapova bili su inicijalno razvijeni za lov u slanim vodama, za vrlo poznate metode ribanja kao što su ‘mebaring’ (Mebaru je vrlo mala morska riba Sebastes Inermis, iz reda Scorpaeniformi, čiji ribolov je vrlo popularan u Japanu i drugim zemljama Orijenta), i ‘ajing’ (Aji je japanska skuša, ribolov na koju je takođe vrlo popularan u zemljama Orijenta).
(Šarun mediteranski ili mali šnjur. Foto © Pavel Nagirnyi)
Na mom prvom ribolovnom putovanju na more, sa sobom sam ponio Mebaru štap. Poprilično elastičan, ali vrlo grub štap istovremeno. Da budem iskren, najvažniija stvar za mene na varaličarskom štapu za more je „čvrstina“ njegovog blanka, obzirom da morske ribe vrlo obazrivo napadaju mamac i najčešće se kače na samom ivicom njihovih usta. Za neke vrste ribe, sama struktura usta olakšava kačenje: meka usta skuše, mala i zubata usta orade, dugi tanki i jak ‘kljun’ iglice.
Mislim da dosta ribolovaca kaže: “Slušaj prijatelju, koja je svrha frikcije na mašinici?”. Pričao sam sa mnogim ribarima o ovom problemu, najviše sa varaličarima, koji vole ekstra-brze komplete za varaličarenje. Oni su prvi, koji se oslanjaju na kočnicu mašinice, jer varaličarski štapovi vrlo teško umanjuju trzaje ribe srednje veličine.
Čak i frikcija najbolje mašinice nije najbolje rješenje. Nakon kačenja, mnoge plave (i ne samo plave) vrste ribe (orade na primjer) mogu da naprave mnogo kinetičke energije što vaša kočnica na mašini, predviđena za skušu od 200 gr, neće podnijeti. A sa druge strane pribora, udica na glavi džiga, ostaće savijena, polomljena, ili čak otkinuta.
(Orada. Foto © Pavel Nagirnyi)
Eto zašto je izuzetno bitno da štap ublazuje brze trzaje ribe što je bolje moguće. A kada se igramo, cijeli blank (umjesto samo vrha) treba da bude podjednako opterećen što je više moguće. Ukoliko je štap ‘brz’ ili ‘ektra-brz’, možete smanjiti kočnicu i izvući skušu od 200g. Ali, ukoliko riba od pola kilograma, na primjer filun ili lica, napadnu vašu varalicu, ova situacija slična je vožnji bicikla uz strmo brdo: okrećete pedale – ali se ne krećete.
Što se mene tiče, varaličarski štapovi sa cjevastim vrhom (‘cjevast’ je obični prazni vrh, koji je u većini slučajeva manje savitljiv od čvrstog vrha sa monolitnim dijelom savitljijih staklenih vlakana ili nisko-modulnog grafita) za lov štapovi mebaru su svestraniji za ribolov na Jadranskom moru. Duži su, uglavnom između 7’6’’-9’’, što je vrlo pogodno za daleko zabacivanje – ja nikada nisam uhvatio plavu ribu predatora na maloj daljini. Mekši su i fleksibilniji, često sa brzom ili vrlo-brzom akcijom, ali ne ekstra-brzom.
Štaviše, imaju širu namjenu – gramaža varalica koje možemo koristiti je raznolika, sto omogućava prisutnost raznolikoh varalica u našoj kutiji. Koristeći se ovim štapom, možemo loviti na silikonce sa džig glavama kao i na mala ‘stvorenja’ – nevjerovatne mekane varalice koje imitiraju raznolike stanovnike mora, tako i mekane imitacije crva uz pomoć Texas rig, Carolina rig, Drop shot rig i tako dalje. Pored toga, možemo probati ribolov sa malim stickbaitom, sistemima sa bombardom, na primer Tict M-Caro, džigovima, kašikama, i tako dalje. Kada se ribar nalazi na kamenitom terenu, lakše je nasući ribu na nasip ili na kamenje sa dužim štapom.
(Škrpun ili škarpun. Foto © Pavel Nagirnyi)
Naravno, ovo je slučaj kada nemate priliku da nosite sa sobom više štapova za varaličarenje. Ukoliko ste u prilici da imate više vrsta štapova, dva će biti više nego dovoljna. Jedan je za ribolov manjeg dometa, sa 0-6g, a drugi je za veće distance i teže varalice, 12-15 g.
Nikada nisam razmišljao o štapu za putovanje za sebe, ali ne mogu reci da je beskoristan. Lično, osjećam se nelagodno ribajući sa varaličarskim štapom sa više od dva dijela. Skrenuću ću sa teme na trenutak – često idem na ribarske lokacije javnim transportom sa jednodjelnim varaličarskim štapom od 213cm. Itekako, vrlo je nelagodno za putovanje, ali ribolov je nevjerovatan. Stoga, na vama je da se opredijelite šta ćete da prioritizujete – ribolov ili ostatak, i onda napravite izbor. U svakom slučaju, treba da doplatite 50-80 eura avioko mpanijama za transport, ali to nije toliko mnogo novca da bi sebe lišili zadovoljstva ribolova.
(Lumbrak. Foto © Pavel Nagirnyi)
Izgleda da smo riješli pitanje štapova. Koje mašinice koristiti na moru? Vrlo često varaličari se boje da ponesu mašinice koje koriste kod kuće na odmore. Šta misliš o tome?
Što se proizvodjača mašinica tiče, svako treba da donese svoju odluku o proizvodjacu koji ih najviše privlači. Svi imamo različite finansijske mogućnosti, i ovo od početka određuje našu odluku o najskupljim i mašinicama sa najboljim performansama na tržistu. Ukoliko je osoba spremna da uloži vrijeme i novac u profesionalno održavanje mašinice, dobre polovne mašinice takođe su izuztna opcija, a zanatlija ce vrlo brzo ili iz etapa popraviti sve mane na toj mašinici.
Ljudski strah da koriste svoje omiljene mašinice za ribolov na moru je opravdan, jer slana morska voda ima korozivan uticaj na metalne proizvode. Čak i sa „top“ modelom mašinice sa oznakom SW (slana voda), ne znači da se ništa neće desiti sa mašinicom u slučaju bezbrižne upotrebe. Mašinice sa tom oznakom su bolje obojane, imaju zaštićene prstenove i različite sisteme za otpornost na slanu vodu – kao na primjer Shimano brend koji se zasniva na različitim mufovima i punilima (Coreprotect, X-Protect). Ovakvi sistemi štite špulnu i glavni mehanizam mašinice od direktnog prodora slane vode u mašinicu, ali ne postoji način da se izbjegnu nevolje izazvane solju bez ikakvog održavanja mašinice.
(Iglice. Foto © Pavel Nagirnyi)
Neophodno je početi sa prevencijom protiv problema, to jest sa preventivnim održavanjem. Najmanje što možete da pokušate je da ne ubacate mašinicu u slanu vodu i u pijesak. Više je nego poželjno oprati mašinicu slatkom vodom nakon ribolova. I u svakom slučaju, servisni pregled i održavanje treba da se urade. Prije ili kasnije, so dospijeva do mehanizma mašinice i počinje da izaziva koroziju na metalnim djelovima i poklopcu. U nekim slučajima, servis mora odmah da se uradi, na primjer ukoliko je pijesak slučajno ušao u mašinicu. U takvom slučaju, pijesak odmah počinje da šteti djelove mehanizma ukoliko nastavite sa ribolovom bez otklanjanja istog iz mehanizma mašinice.
Što se tiče veličine mašinice, jedan sam od onih koji vjeruju da nema smisla ići ispod 2500 veličine po Shimanovim standardima veličine. Imao sam samo jednu manju mašinicu, i bilo mi je drago da sam je se otarasio. Mala mašinica najviše pomaže kod težine, ništa više. Na moru, potrebna vam je svestrana mašinica sa špulnom dobrog kapaciteta i mogućnošću za daleki zabacaj. Stoga, Shimanova veličina 2500 je pogodna za vas, i pored toga možete koristiti bilo koju varalicu sa štapom od 12-15 g bez mogućnosti da opteretite mehanizam.
(Saopa / Salpa. Foto © Pavel Nagirnyi)
Sledeći, i po mom mišljenju, neophodan detalj je mekana i glatka kočnica mašinice. Ja koristim mašinice sa under-spool knot sistemom. Na primjer, Shimano naziva ovaj sistem Rigit Support Drag. Pojedini modeli imaju cijev sa unutrašnjim navojem na ovom mjestu. U svakom slučaju, može biti zamijenjeno sa ležajem iste velicine. Ukoliko postoji takav sistem, špulna mašinice ne „pluta“ s obzirom da je trenje znatno umanjeno. Kada ribate koristeći se debljim strunama, mnogo lakše se namotavaju tokom ribinih trzaja, što je izuzetno bitno ukoliko zakačite neku veću ribu.
Sve u svemu, možete koristiti bilo koju mašinicu. Najbitnije je da je dobro čuvate. Nakon svakog ribanja u slanim vodama, potrudite se da je operete slatkom vodom sa zategnutom kočnicom, i da je ostavite da se osuši. A nakon povratka kući (ukoliko ste dovoljno kompetentni) trebalo bi da odradite manji servis sa vremena na vrijeme. Ukoliko živite na moru i često izlazite, dobro bi bilo da odradite servis jednom do dva puta godišnje kako bi osigurali da vaša omiljena mašinica nastavi da vas raduje godinama.
Ribari često kažu: „košta mnogo novca da bi trajalo…“ štaviše, i ne traje uvijek tako dugo. Sve se kvari, urušava, i lomi. Ništa ne traje vječno. Vaše skupo auto ili TV se takođe kvare i prekidaju da rade. Zašto mislite da se jedna relativno jeftina mašinica ne bi isto pokvarila? Obzirom da mijenjate ulje, filtere, sezonske gume na automobilu, zašto ne biste isti tretman pružili i vašoj mašinici, u servis radnji ili zamjenom rezervnih djelova.
(Skuša. Foto © Pavel Nagirnyi)
Koje strune ili najlone, po tvom mišljenju, su najbolje za uslove morskog ribolova? Koji fluorokarbon ti koristiš?
Strune. Naravno, možeš ribati takođe i sa fluorokarbonom ili najlonom. Inače, ovo je vrlo popularan način u Japanu. Nego, većina varaličara koristi se PE strunama. Na modernom ribolovačkom tržištu, postoji niz izuzetnih proizvoda Japanskih struna, i ne bih mogao da preporučim samo jednu od njih. Iz ličnog iskustva, nakon korišćenja strune japanskog Sunline brenda, prešao sam na japanski brend Varivas. Ali dugo ću se sjećati legendarnog Sunline Rock Fish PE. Moguće da je to jedna od najboljih „struna“ sa kojom sam ikada uhvatio ribu.
Ja koristim četvoronitnu strunu, po japanskoj numerologiji #0.4, za „najlaganije“ ribanje. Nekada sam koristio #0.3, ali struna za jedan broj deblja pruža dodatnu sigurnost u slučaju napada malo većeg predatora. Štaviše, šanse da se otkine varalica su manje, jer je težina približnija gornjem limitu gramaže štapa. Mnoge osmonitne strune su počele da se pojavljuju na tržištu, ali njihova cijena je znatno veća nego četvoronitne.
Moj fluorokarbon predvez je od raznih proizvođača. U slučaju traženja po dnu, koristim Sunline FC Tornado V Hard HG, #1.25-0.185 mm i # 1.5-0.205 mm debljine, kao i Duel H.D.Carbon #1.5-0.205 mm debljine. Za gornje vode, i za M-caro bombarde, koristim Varivas FC Light Game #1.2-0.185 mm debljine.
(Strela modra ili filun. Foto © Pavel Nagirnyi)
Reci nam, molim te, šta bi trebalo da sačinjava komplet varalica ribolovca, koji lovi sa varaličarskim štapom, i koji će da se posveti za vrijeme odmora na moru, light-rock ribanju? A koje varalice da preporučimo ribaru, koji ne zna sa čime da počne, jer je spektrum ogroman?
Štaviše, postoji ogroman izbor varalica. Rekao bih da je ribolovačko tržište prenatrpano varalicama. Ali, iskustvo pokazuje da par brendova još uvijek čuvaju neke svoje tajne, što ih odvaja od ostalih masovno proizvedenih proizvoda.
Najčešće, ja lovim sa silikoncima i metalnim varalicama, jer su mi se one pokazale kao najbolje za traženje ribe i uspostavljanje mog ribo-horizonta. Ali, služim se i plastičnom varalicama takođe. Kada kažem plastične, mislim na minnow, površince – popere, vokere, i moje omiljene tonuće – stickbait.
Ukoliko uporedimo učinkovitost varalica za ultralight u slanim vodama, najbolji su silokonci, nakon njih metalni džigovi, a zatim plastične varlaice.
Skoro svaka vrsta ribe Jadranskog mora napada silikonske varalice. Uzmimajući varalice tri osnovne forme („slug“, crv i račići) sa sobom, možete uhvatiti mnogo različitih vrsta iz ihtiofaune. Orada, kernja, iglica, skuša, škarpina, glavoča i mnoge druge vrste neće ignoristati silikonski mamac.
(Vučić ili čućin. Foto © Pavel Nagirnyi)
Mnogi silikonci namijenjeni za morski ribolov u većini slučajeva nisu toliko različiti od onih za slatkovodni ribolov, ali su svakako drugačije obojani, i što je najvažnije, imaju drugačiju otpornost na riblje zube.
Rozi, bijeli, crveni, providni i sijajući su dekori najčešće koršćeni za morski ribolov. U svakom slučaju, ove tri boje nisu najpopularnije za slatkovodni ribolov.
„Elastičnost“ silikonaca i nije najvažniji faktor u slatkovodnom ribolovu, i u većini slučajeva najmekse, i ne baš najdugoročnije varalice su one koje donose dobar ribolov. U suprotnom, ovo je vrlo bitan faktor za ribanje na moru. Ukoliko lovite sa mekanim i slabim silikoncima, nešto će da fali, ili živci ili varalice. Morska riba je izuzetno brza, agresivna, i sa ostrim zubima, stoga, vrlo često jedna varalica nije dovoljna da se završi ribolov i moraćete vrlo često da ih mijenjate.
(Ovčica ili mrmor. Foto © Pavel Nagirnyi)
Od svih silikonaca kojima sam se služio, moj najomiljeniji proizvođač je japanski Maria. Njihove varalice su napravljene od specifičnih materijala, čije performanse su izuzetno bitne za mene, a ponajviše njihova mekoća i povećana otpornost na agresivne napade oštrih ribljih zuba.
Poznati japanski Tict, je drugi po redu mojih odabranih proizvođača za silikonce. Iako nemaju snagu i istrajnost gore pomenutih varalica, njihovi modeli su izuzetni za hvatanje razlićitih vrsta ribe. Stoga, često se dešava da neke vrste ribe uspiju da odgrizu parče ovog silikonca i izvuku se bez udice.
Naposljetku, treći u nizu brendova je Jackall, kojeg je vrijedno spomenuti u mom ličnom rangu lovnosti varalica, a ponajviše njihov model zvani Peke Peke Long. Ova varalica je izuzetna za lov na iglice. Kada lovim ovu ribu, koristim njihovu varalicu sa džig glavom od 1.5-2g, izvodeći nagla monotona povlačenja, praćena kratkim trzajima. U većini slučajeva koristim rozu, šargarepa-narandžastu i bijelu varijantu sjajnih (blještećih) varalica, a zatim providno-rozu UV i providnu sa sivim sjajem. Najčešće se služim veličinom 1.8”-2.8” (45-70mm).
(Pirka. Foto © Pavel Nagirnyi)
Marukyu Power Isome, koju takođe ne smijem preskočiti, je vrlo popularna varalica među morskim ribolovcima. Meni se lično ne dopada jer privlači sve živo u svom okruženju time praveći izuzteno teškim ribolov na određenu vrstu, zbog konstantnih napada manjih riba. U svakom slučaju, ukoliko vam je cilj da pri svakom zabacaju imate udarac po bilo koju cijenu, onda je ovo varalica koja vam treba. Služio sam se pomenutom varalicom u slučaju snažnih vjetrova ili kada riba nije htjela nista drugo. Moj četvorogodisnji sin je svoju prvu ribu uhvatio sa ovom varalicom. Moja žena i sestra su takođe uhvatile ribu sa ovim crvom, iako nikada prije nisu držale štap u svojim rukama.
Sve u svemu, ima mnogo varalica u ponudi na tržištu, i možete vrlo lako napuniti kutiju sa silikoncima, ali vjerujte mi, nije vrijedno toga.
(Špar. Foto © Pavel Nagirnyi)
Uporedo sa gore pomenuta tri proizvođača, naravno da sam lovio ribu sa varalicama drugih proizvođača takođe. Na svakom putovanju isprobam ponešto novo, kako bih pokušao da razumijem, i pronađem varalicu sa najboljim uspjehom. Uglavnom, Maria, Tict i Jackall su se pokazale kao vodeće varalice na terenu i u mojim kompletima.
Sledeća vrsta su metalni džigovi. Shodno proizvođačima, formi, težini, boji i gramaži, na tržištu postoji izuzetno mnogo vrsta i alternacija džigova.
Džigovi mogu biti podijeljeni u tri osnovne vrste: “spori džig”, što je u suštini široka varalica sa sporim padom u skoro savršenoj horizontali koja je dobijena djelovanjem sile gravitacije koja se nalazi u centru varalice; i uski, takozvani “slim Jig”, iako ih ovih dana proizvođači nazivaju “super slim Jig”. “TG Jig” (TG-Tungsten) je vrijedan pomena. To je kompaktan i težak džig, koji prolazak kroz prednje vjetrove čini lakim. Dostiže velike dubine izuzetno brzo zahvaljujući manjoj otpornosti i njegovoj težini. I uz to, ne driftuje previše.
(Lica. Foto © Pavel Nagirnyi)
Teško je izdvojiti jednu vrstu kao najefikasniju. Vjerovatno najviše zavisi od toga u šta ribe vjeruju, i šta bi moglo da bude najpopularnija živa meta u datom trenutnku.
A sad težina i boja džiga. Postoje modeli težine manje od 1g i obojanih sve boje. Najpopularniji i najefikasniji džigovi iz moje kutije se težine izedju 5 i 7 grama za ribolov pri obali, a 9-15g za duže zabacaje dok sam u potrazi za predatorima na dubinama većim od 20 metara. Najefikasnije boje su „sardina“ i srebrna.
(Zubatac. Foto © Pavel Nagirnyi)
Naposljetku, htjeo bih da kažem par stvari o plastičnim varalicama. Zašto na samom kraju? Zato što im nije lako naći namjenu u ‘light’ ribolovu. Barem za mene. Sa manjim minnow varalicama sam uspio da uhvatim svega par brancina i kernji srednjih veličina; a sa manjim površincima par lica do pola kilograma.
Štaviše, hvatao sam brancina, kernju, manjeg zubatca, iglice, ukljatu i licu, sa manjim „stikama“ – „stickbaits“. Samo na posljednjem putovanju u Hrvatskoj sam uhvatio više od deset komada lice od petsto grama sa Tict x Lucky Craft Wander 50 Lite. Generalno, ova estetska vrsta varalice još uvijek treba da bude istražena u više detalja za ‘light’ ribolov, jer za bilo koji ‘teži’ ribolov, privlači teže predatore relativno brzo i često.
(Zubatice. Foto © Pavel Nagirnyi)
Postoji mnogo vrsta olovnih utega za opremu silikonskih varalica o kojima si razgovarao. Postoji i mnogo oblika džig glava takođe. Štaviše, postoje split-shot, drop-shot, carolina, specijalne variajnte za more – bullers, barakuris i druge. Da li različite vrste džig glava imaju uticaja? Ukoliko imaju, koje su bolje od drugih? Da li se isplati eksperimentisati sa drugim olovnim utežima? Da li su bullers i barakuris efikasni za ribolov u Jadranskom moru?
U pravu si. Raznovrsnost džig glava i ranih varijanti opterećenja prevazilazi više puta broj koji se koristi u ribolovu u slatkim vodama.
Da li se isplati eksperimentisati? Naravno! Više se isplati ribati sa određenim džig glavama, opremljenim varalicama u formama različitih račića, dok tražimo dnom. Druge džig glave su više efikasne za ribolov po dnu, sredini i ispod površine, takozvane ‘pelagic jigging’. Najlakše glave, težine svega 0.2-0.6g, su dobre za ribolov šnjura i drugih riba ponajviše pri površini i uz pomoć bombarde.
(Šarun mediteranski ili mali šnjur. Foto © Pavel Nagirnyi)
Do skoro, lovio sam ribu sa različitim modelima džig glava japanskih proizvođača, među kojima su Decoy, Magbite, Cultiva, Shimano, Tict, Breaden, Xesta, Morigen, Junglegym, i na zadnjem putu sam otkrio Thyrty 34 Four proizvođača.
Što se tiče noćnog ribolova po dnu sa „creatures“ varalicama, svidio mi se Junglegym Sleeper Jig Glava 2-4g najviše. Sa ovom težinom glave, varalica stoji na dnu pod uglom od 45 stepeni, što oponaša prirodno držanje račića. Varalica nikada ne pada na stranu dok se povlači. Ljuljajući se u pauzi između svakog trzaja, ova varalica oponaša živi organizam. Moglo bi se reći da je oblik Sleeper Jig glave perfektan za korišćenje „račića“- silikonca, i trenutno ne mogu da zamislim ništa bolje za ovaj metod ribolova.
Za ribolov po dnu i na veće dubine tokom dana, sa agresivnijim i brzim povlačenjem, najčešće koristim Magbite Upper Cut Jig glavu težine 1.2-2g, Shimano Soare Skiphead 1.3-1.6g, i Decoy Rocket Plus 1.8-2.5g. U prva dva slučaja, Magbite i Shimano, koristim veće varalice poput Maria Dart Squid 2”, Maria Action Fish 1.8”, Tict Briliant 2.5” i slično. Po mom mišljenju, Decoy Rocket Plus je više za šparide, i koristim ih sa varalicama sličnim Maria Aji flutter 2.3”, Maria Slim crawler 1.8-2.3” i “volumetric” model Maria Clione 1.2-1.8”. Clione je bio najefikasniji na ovoj džig glavi.
(Kernja. Foto © Pavel Nagirnyi)
Ne pozivam na ribolov samo sa gore navedenim silikoncima. Nikako. Samo želim da podijelim sa vama znanje koje sam stekao o glavama džiga i tijelu varalice koji su najefikasniji kada se koriste zajedno.
Džig glave Japanskog proizvođača Thyrty 34 Four Driver Head su posljednje i najnovije u mojim kutijama. Slučajno sam ih našao pred put za Hrvatsku. Dok sam se pozdravljao sa prijateljem, u prtljagu svog vozila nalazila se jedna džig glava za koju sam ga, nakon što mi je pokazao, zamolio da je posudim za isto putovanje. Obzirom da mu nisu bile potrebne, pirjatelj je ponudio cijelu kutiju što nisam mogao da odbijem.
U Hrvatskoj sam lovio dosta širuna koristeći bombardu. Česti neuspjesi su me tjerali da stavljam sve lakše i lakse džig glave, ali malo što se promijenilo. Sve dok nisam probao Thyrty 34 Four Driver Head. Dragička! Na kraju mi ih je ponedostajalo. Zamislite više od desetine jutarnjih ribolovačkih pustolovina i bez ijednog izmaka napada od strane predatora. Udica ove džig glave je probadala usta šnjura u najtvrđe djelove ne ostavljajuči im šansu da spadnu.
(Arbun ili rombun. Foto © Pavel Nagirnyi)
Texas rig i Carolina rig. Teret je isti – olovni ili volframski uteg, ali konstrukcija je različita. U slučaju Texas rig, varalica ide skoro tačno iza utega, dok u slučaju Carolina rig, varalica se kreće na distanci dužine predveza, i u slučaju ako ima struje, plovi iznad dna bez ikakvog kontakta sa dnom.
Ja češće koristim Texas rig, a vrlo rijetko Carolina rig. Lov sa ovim „rigom“ daje uglavnom prednost za dalji zabacaj, jer je svakako lakše i praktičnije loviti sa džig glavama na manjim daljinama. Dok ribam sa Carolina rig, dobijam mnogo „lažnih“ udara, jer je varalica namontirana na predvez, plovi praktično pod nultom gravitacijom, a riba je napada sa različitih strana. Udar na Texas rig je oštriji i stoga više informatičan, dajući nam osjećaj kada riba uzima varalicu, prenoseći silu direktno na štap, što nam daje mogućnost da reagujemo u uhvatimo predatora.
Sa Texas rig, uglavnom se služim malim „creatures“ varalicama dok tražim pirku, kanjca, kernju. Marukyu Power Isome crvi su savršeni za sve druge vrste ribe. Uspio sam da uhvatim par primjeraka razka (Bothus podas), kojem sam se nadao tako dugo vremena, sa Power Isome. Kernju često hvatam na ovaj način, ali nisam je još uvijek ciljano lovio sa Texas rig.
(Kernja zlatasta. Foto © Pavel Nagirnyi)
Drop shot rig je druga metoda, koju vrlo rijetko koristim za morski ribolov. Koliko ja mogu da razumijem, ovaj metod je idealan kada vam je potrebno da ‘lutate’ na određenoj površini kamenitog dna blizu sprudova, ili iznad trave.
Opisaću vam jedan slučaj kao primjer. Loveći na rijeci Elbe u Češkoj, u potrazi za smuđem, moj prijatelj je bio iznenađen količinom ribe koju sam dobijao. Taj sistem nazivam „lutanje“, što znači da varalica neprekidno luta, bez preuzimanja tereta ispod nje. Onda bih, vrlo minimalno pomjerio varalicu, nastavljajući isti algoritam pokreta. Vrlo je dosadno, ali je radilo savršeno za „pasivnu“ ribu. Moj prijatelj je bio iznenađen. Bio mu je poznat takav metod ribolova, ali nikada nije vidio tako sporo dovlačenje.
U jesen, iste godine, moj drug Taras je otputovao za Hrvatsku je ribao u ogromnom plitkom morskom zalivu. Dubina nije prelazila jedan metar, a dno je bilo prekriveno gustom vegetacijom, koja je ujedno prekrivala polovinu prostora na povrsini takođe. U sjećanju na moj sistem sa rijeke Elbe, on je sproveo isti sa Keitech Sexy Impact 2.8” varalicom u boji Hot Fire Tiger, i nahvatao ogromne količine brancina, ne preko jednog kilograma. Riba se kretala u travi i napadala njegov sistem izlazeći na površinu. Bez obzira što njegova varalica nije bila u morskim bojama, ovaj sistem drop shot rig, se pokazao izuzetno efikasnim.
(Brancin. Foto © Pavel Nagirnyi)
Bombarde. Ovo je odvojena tema za drugi članak, iako nemam dovoljno iskustva za takav članak još uvijek. Izbor bombardi na tržištu je ogroman i do sada svi moji ulovi su uz pomoć Tict M-Caro. Neki odbijaju ovaj vid ribolova govoreći da bombarda nije čist vid varaličarenja. Što se mene tiče, bombarda je samo još jedna od vrsta utega, uz pomoć koje možete bacati lagane varalice dosta daleko. Štaviše, bombarde pomažu u lovu u raznim nivoima, mora tražeci aktivne predatorie. Štaviše, postoje plutajuće i toniće bombarde. Za sada, najbolje rezultate sam imao sa sljedećom kombinacijom: Tict M-Caro N težine 8 grama + Thyrty 34 Four Driver Glava težine 1 gram + Maria Aji flutter 2.3-2.8” S\RG, sijajuće boje.
Buleri. Ovo je interesantna opcija za morski uteg koji nam daje dobre šanse za prevazilaženje prepreka na dnu. Ali, nije srebrni metak. Tokom kačenja, buleri spadaju, baš kao i džig glave, ali su znatno skuplji. Iako nisam primijetio znatne prednosti u ovom sistemu, i iako me ne interesuju previše, ipak ih uvijek imam u svojoj kutiji.
(Lumbrak. Foto © Pavel Nagirnyi)
Barakuri. Nisam dobijao barakuri uopšte. Mislim da je za njih potrebna komponenta vertikale, kao na primjer ribolov iz kajaka. Svi moji pokušaji da lovim sa obale sa varalicama uz pomoć barakuri se završavao sa nejasnim i neefikasnim udarcima, i često je riba skidala mamac sa udice.
Split shot rig. Priznajem, ne ribam na moru uz pomoć ovog sistema, jer nisam još uvijek našao mjesto pogodno za ovaj način, ili mi nije padalo na pamet gdje bi taj sistem bio bolji od nekog drugog. Uglavnom, uvijek ponesem olova za ribolov sa split shot u nadi da ću ih jednog dana i koristiti.
Htio bih da kažem par stvari o metodama povlačenja varalice. Napomenuću da nisam obožavalac brzog povlačenja, tačnije – ne volim da žurim kada to ne zahtijeva situacija. Uživanje u ribolovu je moj glavni prioritet. Štaviše, iznenađuje me da vidim koliko varaličara sprovodi nevjerovatno brza navlačenja dok se služe „ultralight“, i koristeći klasične „džig“ pokrete, koju su adekvatniji za lov na grgeča ili smuđa.
(Luc. Foto © Pavel Nagirnyi)
Može se činiti čudnim nekim ljudima, ali, sudeći po mojim iskustvima, sva ova brza povlačenja, su mnogo manje efikasna od trivijalnog i staloženog povlačenja plastičnih varalica ili džigova. Nisu samo brze plave ribe, za koje su brzina i kretanje integralni dio njihovog života, stanovnici naših mora. Postoje brojni predatori na dnu, koji vrlo polako prate varalicu i napadaju samo nakon potpunog uvjerenja u realnost njenog pokreta.
Po mom mišljenju, šparide su najskeptičniji morski predatori. Što su veći to su pažljiviji. Često sam posmatrao kako prate varalicu, pažljivo studiraju bez napada. Samo nakon prilagođavanja brzina povlačenja bilo je moguće ubijediti ih da pređu u napad.
Stoga, kada shvatim da ima ribe na određenoj lokaciji, ali „ne žele da jedu“, ja obično usporim kretanje silikonca i više se posvetim animaciji varalice. Vrlo često, ukoliko riba pokazuje i najmanje interesovanje za mamcem, sledeći metod donosi rezultate: zaustavim varalicu na pravo mjesto i počnem se poigravati sa vrhom štapa, izazivajući serije kratkih, ali i oštrih pokreta i time pokrećući „crva“ na džig glavi, skoro bez ikakvog kretanja. Tek nakon što napadi postanu solidni, i riba sama savije vrh štapa, onda se prebacim u napad i kačenje ribe.
(Knez. Foto © Pavel Nagirnyi)
To je sve što sam htjeo da kažem o ribi koja ne vjeruje mamcu. Ali, pored njih, postoji i preplašena riba. Po mom mišljenju, ove ribe nastanjuju pukotine u zidovima luka i nasipa. Ovo uglavnom budu veliki glavoči, škarpine, manje kirnje, i pirke. Ukoliko ciljate da uhvatite nekog od ovih opreznih predatora, distanca varalice od mjesta njihovog skrovišta je krucijalna. Ovim ribama treba garancija da će, nakon što uhvate svoju hranu, moći brzo da se vrate u svoje skrovište i nastave skrivanje od drugih većih predatora. Stoga, bitno je provlačiti varalicu blizu zidova i pukotina. Ovo je jedini način da se isprovocira napad „stidljivih“ predatora.
„Stidljive“ ribe uspijevaju da postave svoja pravila. Vaše samouvjereno varaličarenje nije dovoljno. Morate biti spremni na brzo kačenje, koje neće propustiti, jer je vrlo agresivno. Vasa brza reakcija je očekivana, i ne smijete propustiti ni sekundu. U suprotnom, riba će se vratiti svoje skrovište i nećete dobiti ništa, ili ćete još ostati bez vaše varalice. Bitku morate započeti odmah sa zategnutom kočnicom. Ukoliko želite da ispitate brzinu vaše reakcije, predlažem da probate ovaj vid ribolova, gdje će vam glavoči pokazati o kakvoj brzini se zapravo radi.
(Glavoč travaš. Foto © Pavel Nagirnyi)
Jos jedna stvar, „stidljive“ ribe se plaše i sijenke. Vaša sijenka će vas odati. Morate se postaviti što dalje od vode ukoliko je sunce iza vas, i biti spremni za brzu reakciju.
Htio bih reći par stvari o ribama, koje su vrlo dobro poznate varaličarima, šnjurovi i iglice.
(Šarun mediteransky ili mali šnjur. Foto © Pavel Nagirnyi)
Šnjur. Bombarda je od velike koristi. Ribolovačke tehnike uz pomoć bombarde su još i vrlo jednostavne. Zabacaj, kratko cimanje da se izbjegne mogućnost mršenja varalica sa udicama ili predvezom, zatim praćeno jednoličnim i relativno brzim povlačenjem sa pauzama. Ukoliko nema odgovora na površini, počinjem pretragu za mjestom gdje postoji mogućnost da riba stoji i uz pomoć tonuće bombarde, brojeći u sebi (jedan-dva-tri itd), pokušavam da nađem na kojoj ‘izbrojanoj’ dubini predator postaje aktivan. Uzmimo 10 na primjer, imaću ulov na toj dubini, i sva sledeća povlačenja treba sprovoditi u istom nivou vode.
(Iglica. Foto © Pavel Nagirnyi)
Iglica. Pronašao sam dva dobra pristupa za lov iglice. Prvo: silikonac, koji nema svoj lični dio za akciju. Džig glava, brzo povlačenje sa kratkim i jakim cimanjem. Sa takvom tehnikom, varalica „luta“ u jednom segmentu vode bez mnogo zalaženja po stranama. Sledeći metod: mali stick bait. Ukoliko se radi o tankom stikbejtu, kao na primjer Tict x Lucky Craft Wander 50 Lite, onda, po mom mišljenju, brzo povlačenje sa čestim kratkim cimanjem neće preskočiti interesovanje jedne jedine iglice u Jadranskom moru. Ali ukoliko je stikbejt većeg volumena, kao na primjer Duo Tetra Works Yurameki, onda je bolje ne žuriti i ne cimati, srednja brzina povlačenja je najbolja u ovom slučaju.
Stvarno bih vrlo rado nastavio konverzaciju, ali ima mnogo informacija za jedan članak. Napravimo pauzu i nastavimo diskusiju o ultralight na stranicama adriaticnature konkretnije i na preciznije teme.
Hajde da rezimiramo. Alati za ribolov. Po mom skromnom mišljenju, svaki varaličar treba da ima specijalan hvatač za ribu. Ja koristim Dress Dino Grip. Samouvjeren sam i smiren sa ovim oruđem. Na tržištu postoje alternative naravno.
Peškir za ribolov je neophodan! Napravljen od gustog materijala, može biti zakačen za pantalone, torbu, ili uz pomoć kuke za bilo koji drugi dio opreme. Potreban je za sušenje ruku, ukoliko želite dohvatiti vašu kameru ili sendvič. Već nekoliko godine koristim Sunline Towel TO-100 i vrlo sam zadovoljan.
(Zubatac. Foto © Pavel Nagirnyi)
Ne smijete zaboraviti ni na dodatne alatke. Hoćete da uhvatite barakudu? U zonama sumraka moraćete da se krećete kamenitim terenon i stijenama. Treba da vežete predveze i udice. Definitivno će vam trebati dobra lampa za glavu.
Odgovarajuće kutije, makaze, pincete, kliješta – neću precizirati šta čini vaš ribolov komfornim i za pamćenje. U mom slučaju manjak korisne opreme ne poboljšava iskustvo već ga kvari.
Eksperimentišite prijatelji! Morski ribolov ne čine nekoliko okreta mašinice sa vezanim mamcem na drugom kraju. A ni teoretisanje po facebook grupama. Nije ni aliexpress. Čitajte prave stvari, donosite prave zaključke, kupujte pravu opremu i lovite željenu ribu na pravi način.
More je starije od nas. Svaki tinejdžer sa varaličarskim štapom ili običnom štapom će se zaljubiti u morske tajne i misterije.
Nadam se da sam vam dao neke koristne savjete. Ukoliko nisam, ne ljutite se. Bez obzira na sve, u bliskoj budućnosti otkrićemo još neke finese. Bombarde na primjer. Budite strpljivi, i naravno srećno!