U četvrtom dijelu ove rubrike adriaticnature se potrudio da piše o većem dijelu vrsta manjih riba, koje se mogu uloviti prilikom ribolova sa obale i koje pričinjavaju zadovoljstvo svojom borbom za preživljavanje protiv lake opreme. Ipak, mnogi ribolovci, koji dolaze na odmor na Jadransko more, žele da ulove ne prosto raznobojnog stanovnika smaragdne slane vode, nego žele i borbu i da za uspomenu dobiju i fotografiju krupnog morskog grabljivca.
Naravno, ljubitelji ribolova na dubince i plutajuću opremu, mogu da računaju na ulov brancina, orada i drugih krupnih predstavnika porodice morskih šparova, velikih murina i jegulja, ipak po mišljenju adriaticnature, Jadran pruža sve mogućnosti da se dođe u kontakt sa takvim ribama, koje se ne mogu uporediti ni sa jednim stanovnikom slatkih voda u Evropu.
Počevši pričom o priobalnom grabljivcu barakudi i „međusezonskom“ brancinu u prvom dijelu ove rubrike, u prošlom dijeluadriaticnature se zaustavio na opisu vučica, koje imaju još krupnije bliske rođake. Od najčešćih pripadnika „starije braće“ koji se mogu naći u ulovima adriaticnature i počinje završni dio rubrike o ribolovu sa obale, koji ljudi koji su na odmoru mogu i sami isplanirati i ostvariti za vrijeme trajanja odmora.
(Fidel Kastro i Če Gevara pecaju na brodu. 1960. thisisfishing.us)
Kirnje su rod riba iz porodice vučica (Serranidae), koje mogu dostići težinu do 450 kilograma. Ovako krupni primjerci se u Jadranskom moru ne mogu sresti, ali ribolovci koji imaju dosta sreće – mogu da računaju na ulov ribe težine 60-70 kilograma, koji idu u lov na njih brodićima i čamcima.
Kirnje su većinom grabljivice koje prave zasjede, skrivajui se u podvodnim pećinama, ostacima potonulih brodova, pukotinama kamenitog dna, i one izlaze iz svojih skrovišta u potragu za hranom. Kirnje su aktivne u toku cijele godine, a ipak potragu za njima dosta otežavaju uslovi u kojima stanuju.
Za vrijeme lova uz pomoć spininga sa stjenovitih obala pored kojih je more duboko, vi možete očekivati trzanje od minumum dva predstavnika ove porodice.
Kernja zlatasta / kirnja zlatica – stalan je stanovnik priobalnog, kamenitog dna Jadranskog mora. Taj grabljivac se može sresti na dubinama do 200 metara, može porasti do 140 centimetara u dužinu, i što je riba krupnija – to dublje i dalje od obale traži skrovište za sebe. Mlade kirnje, koje mogu biti teške i po nekoliko kilograma, u potrazi za hranom izlaze iz svojih skrovišta, i traže svoje potencijalne žrtve na rastojanju zabacaja spininga.
(Kernja zlatasta / kirnja zlatica. Foto © aquaportail.com)
Nešto rjeđe se može uloviti kernju golemu / kirnju, koja ima neke od najljepših boja među članovima porodice, koji žive u Jadranskom moru. Ovaj grabljivac u dužinu može porasti do metar ipo i dostiže težinu do 60 kilograma, a u priobalnoj zoni love, kao i kod većine vrsta kirnji, love primjerci manjih dimenzija.
(Kernja / kernja golema / kirnja. Foto © Raimundo Fernandez. flickr.com/photos/rferdiez)
Ako ste postavili cilj da uhvatite kirnju, trebaće vam prilično jak spining i mašinica. Kao prvo – vaše varalice mogu napadati prilično krupni primjerci, a kao drugo – čak i primjerci koji nijesu baš trofejni obično napadaju u neposrednoj blizini dna. I čim osjete svu neprijatnost određene situacije u kojoj su se našli, pokušavaju da pobjegnu u pukotinu među kamenjem.
Kada se nađe na sigurnom mjestu, kirnja uz pomoć svojih jakih mišića otvara škržne poklopce i tada vam ne preostaje ništa drugo, već da napravite pauzu u izvlačenju do trenutka kada riba riješi da se premjesti na drugo mjesto, koje joj je udobnije.
Što je kirnja teža, a oprema lakša – manje su šanse da na obalu izvučete dostojan primjerak.
(Kernja zlatasta / kirnja zlatica, uhvaćena sa obale na „slow“ metal džig. Foto © adriaticnature)
Pošto su kirnje u Jadranskom moru grabljivci, koji preferiraju dno, njihov ulov na površinske varalice je najčešće slučajnost. Trebaće vam dosta krupne silikonske varalice i metal džigovi, „slow džigovi“ su izgleda ovim krupnim predstavnicima porodice vučica omiljeni, ali ove ribe nemaju ništa protiv bilo kog metal džiga, koji proleti mimo njihove čeljusti, a koji je namijenjen za bržu vrstu vođenja.
Neophodna upornost, pravilan izbor mjesta za lov i pravilan izbor mamca, mogu da vam donesu nezaboravan trofej, bez obzira na njegove dimenzije.
Ne zaboravite da obratite pažnju na minimalne dimenzije kirnji, koje je dozvoljeno loviti u različitim zemljama, često ta ograničenja nijesu baš najmanja.
Gof je grabljivac, koji privlači ribolovce iz raznih zemalja da dođu na Jadran u ribolov. Krupne i najmoćnije primjerke, čija je maksimalna dužina veća od 80 kilograma, uglavnom love sa čamaca, uz pomoć vertikalnog džiginga ili uz pomoć živog mamca. Ipak, uhvatiti neku ovakvu ribu sa obale je više nego moguće.
(Gof. Foto © NOAA Photo Library. flickr.com/photos/noaaphotolib)
Gof ne voli ravno, pješčano dno i, isto kao i kirnje – preferira da bude iznad kamenitog dna.
Najbolje vrijeme za lov na gofa sa obale je druga polovina proljeća, ipak šanse za ulov gofa su velike i u jesen, zimu i ljeto. Ovo su ribe koje imaju veliku brzinu, vole brzo vođenje, ovo se posebno tiče dugih i uskih metal džigova, koji imaju primat u lovu na ove grabljivice.
Ipak, spori pokreti silikonskih varalica, stikbejta, voblera i inchiku, gofovi koji su prilično gladni – neće propustiti.
(Malo veći gof, uhvaćen sa obale na stikbejt. Foto © adriaticnature)
Kao i u slučaju sa kirnjama, u različitim zemljama postoje ograničenja, koja se tiču dimenzija gofova, koji se mogu loviti. U svakom slučaju treba se potruditi da vraćate u vodu ribe, čija je težina ispod 2 kilograma.
Još jedan grabljivac, koji može da napada vaše varalice, kako u blizini dna, tako i oko površine, je riba sa neobičnim izgledom i neobičnom energičnošću (ako se uzmu u obzir njeni gabariti i vaša oprema) sa kojom pruža otpor prilikom vađenja – to je kostorog.
Može da poraste do 6,2 kilograma težine i 60 centimetara u dužinu. Kostorog ima jake vilice i jako mala usta, što je najčešći razlog njegovog spadanja ili nekada čak smiješne nesposobnosti da prosto uhvati kukicu vaše varalice.
(Kostorog. Foto © camping-le-moteno.co.uk)
Kostorog se smatra grabljivcem samotnjakom, nekada formira jata, i u blizini obale se najčešće mogu sresti upravo u jatima. Ako ste uspjeli da uhvatite jednog kostoroga, možete se nadati i hvatanju još jednog. Metal džigovi, silikonske varalice, vobleri, stikbejti – kostorog voli sve.
Loviti ga ciljano teško da će dati rezultate, ali računati na to da će možda da grize u blizini dna, na kom ima mekušaca, koji su osnovna hrana kostoroga – uvijek možete. Ne treba se čuditi ako kostorog stigne vaš vobler blizu obale i bude pokušavao da ga konačno uhvati na metar od vaših nogu, pokušavajući i pokušavajući iznova. To je zadivljujuće veseo stanovnik Jadranskog mora, koji se češće pojavljuje u toplo vrijeme godine.
(Kostorog, ulovljen sa obale na metal džig. Foto © adriaticnature)
Lov uz pomoć spininga na površinske varalice je najljepši za oko. Jedan od najagresivnijih grabljivaca Jadrana, koji se, kada je uhvaćen na kanap, nekada ponaša tako da često nije izvjesno čijom će se pobjedom ta borba završiti, je zubatica ili strijelka.
Ovo je krupna riba, koja može da poraste više od 14 kilograma i prilično je željen trofej svih ljubitelja spininga sa jadranskih obala.
(Zubatica / strijelka. Foto © Rudie H. Kuiter. portphillipmarinelife.net.au)
Strah i trepet za sve živo – strijelka može vam pružiti nezaboravne utiske prilikom hvatanja. Dok napada mamac, ova riba može da obavlja vrtoglave skokove iznad vode, tresući glavom i trudeći se da se oslobodi od tog predmeta, koji ne može da pojede, a koji mu se zaglavio u ribljoj čeljusti. Hvatanje primjeraka većih od 5-6 kilograma u Jadranskom moru nije uopšte rijetkost.
Strijelke su ribe, koje formiraju jata i preferiraju one djelove mora, gdje se miješaju slatka i slana voda, približavaju se obali u toku različitih godišnjih doba i nalaze se u stalnom pokretu. Bilo proljeće, jesen, zima i ljeto – uvijek će se neaći neko mjesto na obali, gdje će strijelka moći aktivno da se hrani. Ali proljećni i jesenji mjeseci omogućavaju bolje uslove.
(Strijelke, uhvaćene sa obale na površinske varalice. Foto © adriaticnature)
Bez obzira na to što ove ribe sve jedu, i na to što će sa zadovoljstvom zagristi voblere, stikbejte i čak metal-džigove iz vaših kutija za ribolov, ali najbolje rješenje će ipak biti provjera aktivnosti ribe uz pomoć površinskih varalica.
Ovaj grabljivac češće pokazuje aktivnost u toku predvečerja i jutra, i ako ste se naoštrili da ga uhvatite, ali nijeste do kraja sigurni da li ga ima na lokaciji, koju ste izabrali – nema smisla da trošite vrijeme na potragu za njim čitav dan dok je svijetlo.
Ne sitničarite ni sa dimenzijama varalica, ni sa debljinom fluorokarbonskog predveza – jer zubi oštri i jaki kao testera neće vam oprostiti ni jedno, ni drugo.
Kada se voda zagrije do svoje maksimalne temperature, obali počnu da prilaze jata najinteresantnijih jadranskih grabljivaca, kojima je dato mnogo naziva. Kod nas je zovu lampuga. Ali kako god da nazovete ovu ribu, teško da je možete pobrkati sa bilo kojim predstavnikom neke druge vrste.
(Lampuga. Foto © teamseafoods.com)
Lampuge – to su jedne od najbrže rastućih morskih riba. Za životni vijek od oko 4 godine ove ribe mogu da dostignu težinu do 40 kilograma, ali ipak su primjerci teži od 18-20 kilograma rijetki.
Ako vaš odmor pada u toku avgusta-septembra, a imate uz sebe spining, znači da imate sve šanse da se upoznate sa ovom živom zlatnom polugom, koja se sastoji od mišića.
Lampuge su sa jedne strane ribe, koje napadaju bilo koju vještačku varalicu kada su gladne – nebitno da li je u pitanju vobler, voker, poper ili metal džig, ali, sa druge strane, kada ima dovoljno hrane i kada su site – eksperimenti sa sadržajima iz ribolovačke kutije biće više nego dobrodošli.
(Lampuga, uhvaćena sa obale na metal džig. Foto © adriaticnature)
Plaže, marine, zalivi, dubine ispod stjenovitih obala – lampuge su tamo gdje za njih ima hrane. Kada pođete na plažu sa porodicom krajem ljeta – početkom jeseni, ne budite lijeni i uzmite sa sobom spining sa varalicama. I kada vidite tijela riba zlatne boje, koja se šetaju praktično pod vašim nogama, ili sitne ribe, koje uplašeno bježe na nekoliko desetina metara od obale – budite spremni da zabacite.
Nemojte da očajavate ako ste došli na odmor na Jadransko more u toku druge polovine jeseni – u to vrijeme se mogu uhvatiti sa obale najkrupniji primjerci ovih upadljivih grabljivica.
U toku jeseni takođe se obalama približava i drugi grabljivac, čija je boja juvelirima možda manje vrijedna – srebrena, ali za ribolovce je on neprocjenjiv, kao brilijant. To je lica.
(Lica. Foto © Giorgio Vittone. juzaphoto.com)
Ova riba, koja može da dostigne i do 50 kilograma težine, može da zagrize vašu varalicu u bilo koje doba godine, ali ipak jesen, proljeće i zima daju više šansi za ulov.
Ako se u slučaju kirnji može uzetikao pravilo da što je veća riba – ona živi dalje od obale, onda se u slučaju sa licom ovo pravilo ne može primijeniti i uhvatiti grabljivicu, koja je teška više od 10 kilograma, potpuno je moguće i sa rastojanja zabacaja. Ali je prilično teško uhvatiti i pogoditi trenutak kada jato ovih riba prolazi pored mjesta na kom vi stojite na stijenama.
Lov lice sa čamca je više nego predvidljiv, adriaticnature, će naravno pokloniti mnogo pažnje i ovoj („off shore“) vrsti ribolova na svojim stranicama. Ipak, nalazeći se na obalama Jadranskog mora u međusezoni, uvijek treba da imate u vidu da se možete sresti sa trofejnim primjerkom lice, i da bi izašli iz borbe sa jakim grabljivcem kao pobjednik – ne zaboravite na jačinu svoje opreme.
(Lica, uhvaćena sa obale na metal džig. Foto © adriaticnature)
Lica nije izbirljiva riba. Metal džigovi, površinske varalice, vobleri – treba samo da budete spremni za napade.
U to vrijeme dok jata lice idu duž jadranskih obala, prateći jata sitnije ribe, primiču se i krupni predstavnici porodice skušovki.
Jedan od najpopularnijih objekata ribolova prilikom lova spiningom sa obale je riba iz roda sardi, to je palamida.
(Palamida. Foto © Ichthyology Database of the Swedish Museum of Natural History. artedi.nrm.se)
U proljeće i jesen ovi pelagički grabljivci se približavaju obalama i lov na njih ima ciljni karakter. Iako palamide mogu dostići težinu i do 11 kilograma, uobičajena „jadranska“ težina rijetko prelazi 3 kilograma. Ali, i ta tri kilograma, pa čak i polovina, pričinjavaju ogromno zadovoljstvo ribolovcu, dok pružaju snažan otpor na suprotnom kraju konca.
(Palamida, uhvaćena sa obale na metal džig. Foto © adriaticnature)
Ovo su ribe, koje formiraju jata, često formiraju i takozvane „kotlove“ u blizini obala, a ponašaju se i kao galebovi koji pokušavaju da uhvate sitnu ribu, koju bukvalno istiskuju prema površini.
Ova zubata rođaka tune umije da bude i izbirljiva, ali i tada sa zadovoljstvom reaguje kao na brzo vođenje manjeg metal džiga, tako i na stikbejt, koji lagano pada u vodenu dubinu, kao jesenji list, a takođe agresivno napada različite voblere ili manje silikonske varalice, bačene u njenom pravcu uz pomoć bombarde.
Na sličan način se ponaša i luc, koji je inače najčešći predstavnik tuna, koji se može sresti u Jadranu. Može da dostigne težiu do 16,5 kilograma i prilično je poželjan objekat ribolova kod skoro svih „obalskih“ ljubitelja spininga Jadrana.
Luc ne preferira plićak, velike dubine ispod stjenovitih obala su njegovo stanište. Ovdje se on osjeća kao domaćin u međusezoni i u zimskom periodu. U kom trenutku jata luceva rješavaju da se približe ribolovcu na rastojanje zabacaja – niko ne zna, ali ako ste pronašli u blizini vašeg mjesta za odmor duboka i dostupna mjesta za ribolov, oprobajte oštrinu kuka na vašim metal džigovima.
(Luc. Foto © commons.wikimedia.org)
Jesenja prolaženja jata pored stjenovitih obala, koja počinju krajem avgusta, a završavaju se pred početak zime, mogu se redovno primijetiti. Proljećne posjete su ipak kompleksnije i zavise od vremenskih prilika, koje su često promjenjive, i postojanja baze za ishranu.
Lucevi, bez obzira na njihove dimenzije, nevjerovatno su jaki borci, poslije prvog hvatanja u koštac sa ribom težine čak 2-3 kilograma, nećete moći da povjerujete da je ona mogla da pruži takav otpor.
(Luc, ulovljen sa obale na metal džig. Foto © adriaticnature)
Budite spremni za napade ribe težine 7-8+ kilograma, ne sitničarite sa snagom vaših spining kompleta opreme.
Ove ribe često napadaju metal džigove, stikbejte, teže, ali kompaktne silikonske varalice. Neće proći ni pored vokera, ni popera. Aktivni su grabljivci obično u svitanje i u vrijeme pred sumrakom.
Jadransko more je predivno. Ono nam pruža sve mogućnosti da provedemo predivan odmor sa porodicom na njegovim obalama i ono je u slobodno vrijeme uvijek spremno da nam pruži ulov najjačih riba na omiljenu opremu. Spremno je da vas pusti sa svojih divnih plaža i surovih stijena na 100 ili 200 kilometara od svojih obala, da bi vam dalo vremena da uživate u fantastičnom planinskim pejzažima, da se upoznate sa krupnim pastrmkama i lipljenima iz najčistijih rijeka i jezera kontinentalnog dijela njenih priobalnih zemalja.
adriaticnature ovom napomenom završava ovu rubriku, koja je posvećena ribolovu sa obale u Jadranskom moru. Nema sumnje da je broj vrsta ribe, koje možete uhvatiti sa plaža i stijena prilično veći, nego što je opisano ovdje. O njima možete uvijek saznati više iz publikacija na sajtu ili prosto da pratite rubriku, koja se stalno popunjava opisima vrsta riba pod nazivom „Ribe Jadrana. Katalog“, gdje će u najbližoj budućnosti biti opisani svi stanovnici Jadranskog mora.
I, naravno, u toku odmora svi vole da probaju ribolov za brodova i čamaca. Plavorepe tune, ribe sabljarke, iglani i mnogi drugi grabljivci aktivno love, sakriveni nekoliko kilometara morske pučine od naših očiju. O ribolovu sa sredstava za plovidbu, takozvani „offshore“ ribolov, adriaticnature će govoriti u sledećim publikacijama.
Čitaocima sajta adriaticnature želi prekrasne trofeje, nezaboravnu borbu sa ribama iz Jadranskog mora i zadovoljstvo dobijeno od interakcije sa predivnim morem.
I naravno, nadamo se da će se onima, koji maštaju da osjete kako grize najveći grabljivac Jadranskog mora – tuna ili plavorepa tuna, ili tunj, koju mnogi ribolovci znaju prosto po engleskom nazivu „bluefin“, a još preciznije Atlantic bluefin tuna, osmijehnuti sreća.
(Tuna / plavorepa tuna / tunj. Foto © Greenpeace / Gavin Newman. greenpeace.org)
Plavorepa tuna može dostići težinu od više od 680 kilograma I često love u priobalnoj zoni. Teško da ćete vidjeti primjerak sličan ovom od 680 kilograma, ali uvijek postoji mogućnost da sretnete ribu težine do 100 kilograma. Istini za volju, šanse da se nađete lice u lice sa Bluefin-om prilikom lova sa obale, bez odgovarajuće opreme i pripreme su, na žalost, prilično neznatne. Ali ako dođe do toga da takva riba zagrize – sigurno ćete to pamtiti do kraja života.
(Griženje žutoperajne tune. Video © Dennis Verreet)
Ako imate još neka pitanja, ne zaboravljajte na mogućnost da stupite u kontakt sa adriaticnature uz pomoć email adrese i naše stranice na socijalnoj mreži Facebook i Instagram.
Bistro!