U trećem dijelu članka adriaticnature se bavio predstavnicima porodice morskih šarana, koji se dosta često love na spining, plutajuću i drugu opremu. Ipak, u priobalnoj zoni živi ogroman broj riba, koju uopšte nije teško uloviti. Svi, i staro i mlado, bez obzira na činove i zasluge, osjeća veliku radost kada ulovi bilo koju, čak i sićušnu ribu. A zadovoljstvo, koje se osjeća prilikom vraćanja u rodnu stihiju (vodu) malenog trofeja – nemoguće je opisati riječima.
(34-ti predsjednik SAD Dvajt Ajzenhauer na pecanju, sa vodičem. Foto © AMFF.news.orvis.com)
Mi na odmor najčešće idemo sa svojom djecom, koja nas, na naše zadovoljstvo, vuku na obalu mora, ne bi li ulovili na udicu ili neku laganu spining opremu makar najsitniju ribu. A raznoraznih ribica u Jadranskom moru ima jako puno.
U ovom dijelu članka adriaticnature će se potruditi da vam ispriča o manjim ribama, koje se mogu uloviti pored obale, bez obzira na godišnje doba i bez ulaganja nekog većeg napora, jer su prisutne tokom cijele godine nedaleko od obale, u velikom broju.
Minijaturne silikonske varalice na lakim džig glavama, kao i manji komadi mekušaca, a takođe i drugi mamci prirodnog porijekla (živci), privlače predstavnike podreda grgeča (Labroidei), kojih u Jadranskom moru postoji više od dvadeset (vrsta). Većina njih su ne baš krupne, raznobojne ribe, koje najčešće ne prelaze dužinu od 20 cm, i koje žive u priobalnoj zoni. Obično se u ulovima mogu naći sljedeće vrste ovih simpatičnih riba:
Lambrak ili lumbrak (Symphodus tinca). Muški predstavnici ove ribe su jače boje, nego ženski. Lambrak može da dostigne dužinu do 40 cm, ali češće se mogu sresti primjerci do 20 -25 cm.
(Muški primjerak lumbraka. Foto © Giménez Martín. fotodenaturaleza.com)
Lambraci žive na dubinama do 50 metara, najčešće se drže predjela sa kamenitim dnom, u zaraslima morske trave, koji su blizu obale. Hrane se mekušcima, lignjama, rakovima i drugim organizmima.
(Ženski primjerak lumbraka. Foto © ffessmbiologie.free.fr)
Ove lijepe, raznobojne ribe su veoma lakovjerne, često se pecaju na različite varalice, počev od sredine hljeba i završavajući manjim voblerima.
Na lambrake, manje ili više, liče i njihovi mnogobrojni rođaci, kao što su martinka, kosirica mjesečica, podujka i drugi predstavnici usnača, koje naseljavaju slična staništa i imaju sličan krug ishrane.
(Muški primjerak martinke. Foto © Dalibor Andres. wildcroatia.net)
Ipak, neke vrste ovog podreda, koje su stalni stanovnici Jadranskog mora, imaju jako originalan oblik.
U vodi, koja se nalazi pored kamenitih obala i ponta, gdje je voda dosta dublja, često se mogu vidjeti jata ne baš velike, tamne ribe. crnej ili crnac, raste u dužinu do 25 centimetara. Ipak njihova uobičajena dužina rijetko prelazi 10-14 cm.
(Crnac / Crnej. Foto © Klaus Rudloff. biolib.cz)
Crnac živi u vodama iznad kamenitog dna i predjelima obraslim vodenim rastinjem, na dubinama do 40 metara. Hrani se zooplanktonom i sitnim beskičmenjacima. Ribolovci ovu ribu pecaju na sve mogue mamce prirodnog porijekla.
Kod ribe knez, kao i kod lambraka, jače su boje kod muških primjeraka. Ova riba može dostići dužinu do 30 cm, ali se češće mogu sresti primjerci od nekih 20 cm.
(Muški primjerak kneza. Foto © blog.mallorcahiking.com)
Ove ribe su konsekutivni hermafroditi: u toku životnog ciklusa ženka postaje mužjak, mijenjajući pri tom ne samo pol, nego boju. Još jedna karakteristika ove ribe je i to što one imaju oštre, sitne zube, koji mogu da dovedu do usijanja ljubitelje spininga – ljubitelje ribolova na silikonske varalice, u formatu ultra-lake opreme. Neprestano odgrizanje repova ovih varalica je upravo rezultat rada malenih vilica baš ovih riba.
Predstavnici ove ribe obitavaju obično na dubinama do 60 metara, drže se u blizini kamenitog dna, koje je pokriveno vodenom vegetacijom. Hrane se sitnim puževima, morskim ježevima, crvima i drugim morskim organizmima.
Jedan od najljepših predstavnika porodice usnača je riba vladika.
(Vladika. Foto © Simon Brandl. scimonopsis.com)
Vladika živi na dubinama do 50 metara, obitava u blizini kamenitog dna, u mjestima bogatim morskom travom. U dužinu raste do 25 centimetara, hrani se sitnim mekušcima i rakovima.
Pored obale, krijući se pod kamenjem, u pukotinama ponta i obala, žive male grabljivice, koje mogu da zagrizu praktično bilo koju manju varalicu – silikonske, minijaturne voblere i metal džigove, komadiće mesa i crve. Postoji više od 50 vrsta predstavnika porodice Glavoča u Jadranskom moru, od kojih u dužinu neki mogu da porastu tek nešto više od centimetra, a neki dostižu dužinu od 30 centimetara.
Jedan od najvećigh predstavnika porodice glavoča, koji žive u Jadranskom moru, je takozvani gujoć pločar ili glavoč pločar (Gobius cobitis).
(Gujoč pločar / glavoč pločar. Foto © Michelle Stuart. fishtanksandponds.co.uk)
Glavoč pločar živi na dubinama do 35 metara, u blizini kamenitog dna, koje je zaraslo vodenom vegetacijom, a takođe – često boravi i u ušćima rijeka. Raste u dužinu do 27 cm, hrani se rakovima, crvima i sitnom ribom.
Često mamac napada i gujoč blatar ili glavoč blatar (Gobius niger), koji može dostići dužinu o 18 centimetara.
(Gujoč blatar / glavoč blatar. Foto © Lauri Urho. luontoportti.com)
Ova riba živi na dubinama do 50 metara, voli da se drži u blizini ušća rijeka, preferira pješčano i muljevito dno, koje je zaraslo vodenim rastinjem. Hrani se rakovima, mekušcima i sitnom ribom.
Glavoče je teško pomiješati sa drugim predstavnicima ihtiofaune, možda se jedino može primijetiti određena sličnost sa vrstama iz porodice slingurki, kojih u Jadranskom moru ima oko petnaest. Što se tiče ove porodice, najčešće se u ulovima može sresti babica balavica (Parablennius sanguinolentus).
(Babica balavica. Foto © tokaiki.net)
Babica balavica obično u dužinu izrasta do 18 centimetara, jede sve, kao i svi glavoči. Ipak, karakteriše je to što je sporija i opreznija. Boravi na dubinama do 1.5 – 3 metra, a preferira pješčano dno sa kamenjem i vodenim rastenjem, koje se nalazi u blizini.
Većina riba iz podreda usnača, porodica glavoča i slingurki, u principu preferiraju način života vezan za dno. Međutim, pored tih bezopasnih vrsta riba, koje žive na dnu, velika je vjerovatnoća da ćete sresti i druge vrste riba, koje vam mogu donijeti i neprijatnosti. O njima je adriaticnature već pisao u članku “Opasni stanovnici Jadranskog mora. Ribe”, doduše u malo drugačijem kontekstu.
U procesu lova sa obale, imate veliku šansu da uhvatite male, lijepe ribe iz porodice Bodeljki (Scorpaenidae). Ali, treba se paziti od uboda bodlji, koje se nalaze na leđnom, analnom i grudnim perajima, i koje sadrže otrov. Čest gost u ulovima je riba škrpinica ili škarpinica.
(Škrpinica / škrapinica. Foto © Dein Freund der Baum. en.wikipedia.org)
Ove ribe se obično nalaze u blizini kamenitog dna, blizu obale, ali mogu se sresti i na pješčano-kamenitom dnu. Rastu do 24 centimetra u dužinu, međutim češće se mogu sresti primjerci sa dužinom do 12 centimetara. Hrane se rakovima i sitnom ribom. Ovo je prvenstveno sumračni grabljivac, koji se ipak često može uloviti na sitan mamac i u toku jasnog, sunčanog dana.
A dosta redovno se može sresti i blizak rođak ribe škarpinice, a to je – škrpun ili škarpun (Scorpaena porcus).
(Škrpun / škarpun. Foto © Achille De Sanctis. fisbase.org)
Škarpun može porasti malo više od svog rođaka škrapinice, ali ipak se najčešće mogu sresti primjerci do 15 cm u dužinu. Hrani se sitnom ribom, rakovima i drugim beskičmenjacima.
Najneprijatnije ribe, koje mogu da se nađu u vašim ulovima, su predstavnici porodice Trachinidae. Spoljašnji izgled ovih riba je dosta mio i bezopasan, međutim njihove bodlje na škržnim poklopcima sadrže mnogo opasniji otrov od onog kojim raspolažu škrapuni. Uostalom, i ponašaju se one mnogo aktivnije od škrapuna, kada se nađu na obali. Njihova uobičajena prebivališta su pješčane plaže i drugi djelovi mora, sa pješčanim dnom.
Pauk žuti ili pauk žutac (Echiichthys vipera) je tipičan predstavnik ove porodice riba.
(Pauk žuti / pauk žutac. Foto © Hans Hillewaert. flickr.com/photos/bathyporeia)
Pauk žutac može da poraste do 15 centimetara u dužinu. Hrani se crvima, rakovima, mekušcima i sitnom ribom, drugim riječima – praktično ne bira. Upravo zbog toga mogućnost da ga ulovite na različite varalice je veoma velika.
Riba pauk bijeli ili pauk bijelac (Trachinus draco) takođe naseljava pješčane djelove dna, može dostići upečatljive dimenzije – više od pola metra u dužinu. Međutim, obično se pecaju primjerci, koji ne prelaze dužinu od 20-25 centimetara i koji redovno napadaju manje silikonske varalice, metal džigove i mamce prirodnog porijekla.
(Pauk bijelac/bijeli. Foto © Hans Hillewaert. flickr.com/photos/bathyporeia)
Treba veoma pažljivo pristupiti skidanju pauka bijelca sa udice i posebno vodite računa u tim situacijama, ako ste riješili da u društvu djece pođete u ribolov.
Bezopasni rođaci bodeljki, zadivljujuće i neobične ribe, koje se dosta često mogu sresti u ulovima i love se na najrazličitije sitne mamce, su predstavnici porodice Štitoglavki (takođe ih nazivaju i kokoti). Osim zadivljujućih grudnih peraja, koja liče na raznobojna krila, imaju i tri donja kraka, nekada djelove peraja, koja su se pretvorila u duge pokretne izrastke, koje štitoglavke koriste za kretanje po dnu, prilikom traženja hrane. A zanimljivo je i da ove ribe, kada se nađu na suvom, ispuštaju prilično glasne zvuke, koje liče na riku.
U Jadranskom moru može se sresti nekoliko vrsta Štitoglavki. Jedan od uobičajenih predstavnika ove porodice je lastavica glavulja ili kokot glavaš (Trigloporus lastoviza).
(Lastavica glavulja. Foto © Tony Gilbert. flickr.com/photos/tonyjgilbert-images)
Lastavica glavulja najviše voli da boravi u blizini kamenitog i pješčanog dna, na dubinama od 5 do 10 metara. Najčešće se mogu sresti primjerci dužine do 30 centimetara. Hrani se prvenstveno rakovima.
Čest predstavnik ove porodice je i kokot sivac ili sivi kokot (Eutrigla gurnardus), koja živi u blizini kamenitog ili pješčanog dna.
(Kokot sivac / sivi kokot. Foto © Olve Utne. alnakka.net)
Prilikom lova sa obale, obično se mogu sresti primjerci do 30 cm u dužinu. Hrane se kozicama, krabama i sitnom ribom.
Vrlo često se u ulovima može naći riba, koja oblikom tijela i bojama, podsjeća Trachinidae. A takođe ona i nastanjuje iste oblasti kao i Trachinidae – priobalne djelove mora sa pješčanim dnom, a ako još u blizini ima i kamenja i podvodne vegetacije, onda je pomenuta riba – gušter (Synodus saurus) sigurno u blizini.
(Gušter. Foto © zsispeo. flickr.com/photos/zsispeo)
Gušter ribu u Hrvatskoj zovu i blavor, jer i oblikom glave, a i oblikom tijela zaista podsjećaju na reptile. Za razliku od otrovnih predstavnika Trachinidae, ove ribe su potpuno bezopasne. One mogu da porastu do 40 centimetara u dužinu, ali najčešće se mogu sresti primjerci do 20-25 centimetara.
Dok svi gore opisani predstavnici ihtiofaune, osim ribe crnca, praktikuju način života vezan za dno, predstavnike porodice riba cipli možete naći praktično u bilo kom sloju vode. U Jadranskom moru živi šest vrsta, koje se većinom hrane sitnim organizmima, koji žive na dnu, i rastinjem. Ove ribe krajnje rijetko pokazuju naklonosti grabljivice. Obično predstavnike ove porodice love uz pomoć plutajućih udica, koristeći u svojstvu mamca sredinu hljeba, i rijetko dodaju u njega različite aromatizatore.
Ribe iz porodice cipli liče jedne na druge, ali ipak smatra se da je jedan od najpopularnijih predstavnika ove porodice, po mišljenju mnogih ribolovaca – cipol/cipal zlatar.
(Cipol / cipal zlatar. Foto © Pedro Niny Duarte(c)ImagDOP. fishbase.org)
Cipal zlatar može da poraste do 60 cm u dužinu, ali češće se mogu sresti primjerci dužine do 30 cm. Odrasli primjerci se drže dubina većih od 10 metara, oni zalaze i u zalive, limane i lagune. Hrane se sitnim organizmima, koji nastanjuju dno, detritusom, nekada insektima i planktonom.
Ako se još jednom spustimo bliže dnu, možemo sresti borbene sitne ribe grabljivice, koje pripadaju porodici Serranidae. Ove ribe imaju i takozvanu „stariju braću“ – kirnje (Epinephelus), koji mogu dostići zaista impozantne dimenzije, ali u priobalnoj zoni, na vještačke varalice i sve moguće mamce prirodnog porijekla, najčešće se pecaju tri vrste iz istoimenog roda – Serranidae.
Najmanji od od njih je vučić ili čućin.
(Vučić / čućin. Foto © Robert A. Patzner. fishbase.org)
Vučić može da dostigne dužinu do 25 centimetara, ipak dosta se rijetko mogu sresti primjerci veći od 15 centimetara. Živi na dubinama do 100 metara i obitava u blizini pješčanog ili muljevitog dna, među kamenjem i zaraslima morske vegetacije. Hrani se rakovima, mekušcima i sitnom ribom.
Drugi predstavnik ovog roda je – pirka (Serranus scriba). Ova riba može da vam pričini veliko zadovoljstvo dok je lovite na laku opremu, a takođe raduje i njen izgled – zbog jarke plavičaste šare na njenom stomaku izgleda kao da je nepoznati podvodni umjetnik riješio da ovu prugastu ribu ofarba u drugu boju, ali je ostavio ovaj posao nezavršen, započevši neki drugi posao.
(Pirka. Foto © Josep Vilanova. sealifecollection.org)
Pirka obitava na dubinama do 30 metaram u blizini kamenitog dna, često se krijući u zaraslima morske trave. Raste do 36 centimetara u dužinu. Hrani se ribom i rakovima.
Kanjac (Serranus cabrilla) – je najkrupniji predstavnik vučica. Preferira otvoreno more i često stjenovite obale.
(Kanjac. Foto © B.E. Picton. habitas.org.uk)
Kanjac živi na dubinama do 500 metara, drži se kamenitog, rjeđe pješčanog i muljevitog dna. Raste do 40 centimetara u dužinu, hrani se ribom, glavonogim mekušcima i rakovima. Peca se na sve moguće varalice, ali najveće zadovoljstvo pruža lov na njega uz pomoć metal džiga, uz korišćenje lakog spining kompleta.
Ipak, za vrijeme dubinskog lova sa obale na kanjce i pirke, uz pomoć manjih metal džigova, vašu varalicu vrlo vjerovatno mogu napasti i njihova „starija braća“ – kirnje. O njima će adriaticnature govoriti u sledećem dijelu članka.