Ribolov s kajaka – popularan je pravac u morskom i ne samo morskom ribolovu. Mnogi ribolovci, koje zanima ovo pitanje, odavno pogleduju u pravcu kajaka, ali ne razumiju sasvim koje su njegove prednosti, a koje mane.
adriaticnature je zamolio divnog ribolovca, koji praktikuje lov sa kajaka već nekolike godine i naziva sebe „prosto srećnikom“, da priča na temu ribolova sa kajaka.
Hristofor Pamjatnih većinu vremena živi u Sofiji (Bugarska) i uz pomoć pomenutog vozila i vještačkih mamaca redovno ide u lov na ribu Jadranskog, Jonskog, Egejskog i drugih mora Sredozemnog basena.
(Hristofor Pamjatnih. © Fotografija autora)
Hristofore, hvala što si našao vrijeme za razgovor. Ako dozvoljavaš, hajde da počnemo od pitanja, koje ti se može učiniti banalnim – reci molim te, u čemu se razlikuje obični kajak od kajaka namijenjenog za ribolov?
Nekada davno kajake su pravili od drvene osnove – skeleta, opšivene kožama. Zatim su počeli da ih prave komplet od drveta, ali je princip isti – čamac sa otvorom za noge i donji dio trupa. Sa pojavom novih tehnologija, klasični kajaci su počeli da se proizvode od fiberglasa, termoplastike ojačane ugljeničnim vlaknima i polietilena.
Glavni nedostatak klasičnih (koji se zovu još i Sit-In) kajaka, je to što je sjedenje u takvom čamcu na vodi dosta neudobno, a i teško je raditi još nešto osim procesa kretanja. Ne kažem da je nemoguće, mogu samo da to uporedim sa vožnjom običnog bicikla po planinskim stazama.
(Sit-In kajak. Foto © bestconsumerreviews.com)
Ali, pojavili su se i Sit-On-Top kajaci. Primarno namijenjeni za dajving, jako su se dopali ribolovcima, lovcima, fotografima i čak turistima-amaterima, zahvaljujući svojoj stabilnosti na vodi.
Tehnologija proizvodnje Sit-On-Top kajaka je iskoračila puno unaprijed u odnosu na proizvodnju klasičnih kajaka, a takođe i usavršavanje njihovog oblika – danas nije problem napraviti čamac sa duplim dnom ili trupom, ili napraviti kajak-trimaran.
(Kajak-trimaran. Foto © smalltrimarans.com)
Trimaran dozvoljava da se ukrca veća količina stvari na palubu, a koje će biti lako dostipne za vrijeme lova, a takođe daje i mogućnost da se bez opasnosti za čamac montiraju različiti dodaci: držači za udice, eho uređaji, navigatori itd.
I uopšte nije na poslednjem mjestu ni udobnost sjedjenja u Sit-On-Top kajaku na vodi. Sve više nabrojano čini ga dobrom alternativom manjim motornim čamcima.
(Sit-On-Top kajak. Foto © kayakhelp.com)
A postoje li prednosti Sit-On-Top kajaka u odnosu na manje motorne čamce?
Prilično teško pitanje, s obzirom na to da ja manjim motornim čamcem skoro pa da i nijesam rukovao. Uglavnom, sve se svodi na sjećanja o čamcu mog prijatelja, čini mi se da je čamac imao motor “Saljut”. I taj moj prijatelj se za pola godine od čovjeka koji se uopšte ne razumije u tehnička pitanja ribolova pretvorio u čovjeka, koji se sasvim solidno razumije u motore unutrašnjeg sagorijevanja.
Meni se čini da ima par prednosti. Moram skromno priznati da sam se uvijek trudio da se razlikujem od drugih. Motorne čamce svi imaju. A kada sam ja kupio kajak – kajak nije imao niko. Kajak je „cool“ – meni se dopada, kao i biciklo. Lakše se kreće, lakše je manevrisati njim. Kajakom se moguće uvlačiti u takva mjesta, u koja ne bi ni pomislio da se uvučeš motornim čamcem. Možeš, na primjer, ući u deltu Dunava gdje po zaraslim prolazima ideš desetak kilometara do određenog cilja.
Podložnost vjetru kajaka je manja nego kod čamca, vjetar ga praktično ne zanosi. Osim toga, uz pomoć upravljača moguće je regulisati pravac zanošenja što omogućava lov u djelovima mora, koji Vas zanimaju, ili da lagano plovite i obilazite obale slatkovodnih voda, loveći ribu ispod drveća i žbunja.
(Kajaci u delti Dunava. Foto © travelguideromania.com)
Kajak je lakše održavati – čak i moj trimaran za 15 minuta se iz prtljažnika automobila vadi i dovodi u borbenu gotovost na vodi. I još ga možete voziti na prikolici od plaže do hotela.
Kod kajaka na vesla šanse da se nešto slomi su praktočno nula. Pokretljivost na vodi kod dobrih kajaka je mnogo veća, nego kod čamaca na naduvavanje. Moj rekord je oluja od 6 stepeni na moru, 31.decembra. Kategorično ne želim da ponovim, ali ipak u tom trenutku sam tačno znao da ću uspjeti da se izvučem.
I birokratija svakako nije na poslednjem mjestu. Na primjer, u Grčkoj je zabranjeno loviti sa čamca, ako čamac nije registrovan u Grčkoj. U Albaniji je potrebna registracija i licenca za upravljanje čamcem sa motorom jačim od jedne konjske snage. Nepoznati čamac uvijek privlači pažnju vodene straže. Grčki organi kontrole, a u njihovim vodama ja jako često lovim, obožavaju svakakve zabrane. Kada su loše volje sigurno će se potruditi da nađu povod da vas kazne. Kako je govorio jedan poznati grčki ribolovac „u ovoj zemlji te mogu kazniti i zato što voziš biciklo bez dozvole i nikoga neće biti briga što dozvola za vožnju bicikla ne postoji“. Kajak privlači manje nepotrebne pažnje i povećava količinu vremena, koje možete potrošiti na ribolov, umjesto na priču, koja baš i ne pričinjava neko posebno zadovoljstvo.
Kajak doprinosi tome da Vam fizička forma bude bolja. Kada sam imao kajak francuskog proizvođača Rotomod, model RTM K-Largo, djevojke su bile oduševljene mojim leđima!-)
(Kajak Rotomod RTM K-Largo. Foto kajakshop.hu)
Naravno, bježanje od oluje na prevoznom sredstvu sa motorom je lakše, nego uz pomoć sopstvenih mišića, ali uvjeren sam da kajak ima više prednosti, nego mana.
I zbilja, zaboravio sam da pomenem najvažniju prednost – Tišinu! Živim u milionskom gradu i radim u open space kancelariji, u kojoj radi još 60 ljudi. Kada se nađem na moru i plovim talasima u potpunoj tišini, slušajući samo pljuskanje vode i šim vjetra u jedrima, ja zanovo shvatam zbog čega živim. Bezgraničan osjećaj slobode i shvatanje činjenice da si nasamo sa morem – nemoguće je opisati riječima.
Šta možeš reči o mjerama zaštite na vodi? Gledajući sa strane, reklo bi se da velika voda i kajak nijesu baš stvoreni jedno za drugo.
Možda griješim, ali čini mi se da je kajak i izmišljen upravo za velike vode od strane naroda sa dalekog sjevera. Tako ispada da su svojstva kretanja kroz vodu kajaka bolja nego kod većine čamaca. A pravila zaštite su dosta jednostavna:
- Uvijek nosite pojas za spasavanje. Apsolutno uvijek.
- Uvijek nosite sa sobom hranu i vodu. Posebno vodu. Ja odlično znam koliko mi vode treba za jedan izlazak na vodu, ali nosim minimum jednu bocu više.
- Morate uz sebe da imate i sredstvo za vezu i ono mora da bude sigurno; ja uvijek izlazim na more sa telefonom, koji ima nivo vodonepropusnosti IP67 i morskim radiom.
- Sve što ne pluta ili nije pričvršćeno za kajak, prije ili kasnije potone. Zato sve treba vezivati. I što je najvažnije – veslo.
- Prethodno osmislite sve moguće izlaze za slučaj problema – na primjer ako se vjetar naglo i neočekivano promijeni, morate znati gdje se možete usidriti.
- Nikada 100% ne vjerujte vremenskoj prognozi. Morate osjećati more i sakupiti udice pri prvim znacima da nešto može krenuti naopako.
- Neki od najopasnijih momenata su otplivavanje i priplivavanje. Talasi od pola metra u moru mogu maksimum da izazovu morsku bolest, ali talasi od pola metra pored obale mogu lako da prevrnu čamac. I, ne zaboravite da vjetar i talas uvijek prevrću čamac bokom ka talasu.
Proste mjere zaštite – nijesu baš Njutnov binom, ali je iznenađujuća činjenica kako ih ljudi lako zaboravljaju.
Jedan moj poznanik je prije nekog vremena išao u lov na štuku za vrijeme idealnih vremenskih prilika. Taj moj prijatelj nije baš mnogo pažljiv, a još je i lovio iz kajaka stojeći. Riba se upecala, i baš u tom trenutku on je stao na jedan od voblera, koji je ležao na podu. Od neočekivanosti i bola pao je na palubu, padajući je zakačio nogom još jednu trokuku, i još jedan konopac. Sreća pa je u blizini bio čamac poznanika i oni su ga izvukli iz vode. A još je bio i bez pojasa za spasavanje. Zamislite, dubina od metar i po, nema vjetra, sunce sija, topla voda i nema struja. Pasti iz kajaka glavom u vodu i … Reklo bi se – ružna i glupa situacija, ipak i takve situacije se dešavaju, kao za inat, u najmirnije i idilične momente života.
Samouvjerenost je u ovom poslu smrtno opasna.
- Zamalo da zaboravim. Bez alkohola! Čak jedna popijena konzerva piva može da donese mnogo neprijatnosti.
Reci, molim te, kako se postaviti prema pitanju izbora kajaka za ribolov, koji će se između ostalog koristiti i na moru?
Ne postoji idealan kajak. Ono što sada sigurno treba izbjegavati su kajaci kineskih „no name“ proizvođača. Ja do sada nijesam vidio kineza normalnog kvaliteta. Svi oni su teški, glomazni i sa lošim karakteristikama za plovidbu po vodi.
Ako kajak bude uzak, biće brži, ali manje stabilan i na njega ćete moći da utovarite manju količinu stvari. Ako kajak bude širi – biće stabilniji, i dosta sporiji.
Ako je kajak težak, znači da je napravljen uz korišćenje dosta materijala, biće čvršći i nema potrebe da ga posebno žalite. Ali, u tom slučaju ćete ga teže tovariti na prtljažnik automobila.
Kajak morate „osjetiti“.
Prije 10 godina kod nas praktično nije bilo izbora, i ja sam kupio višepomenuti francuski kajak Rotomod RTM K-Largo. Na njemu sam, zbilja, jednom otplovio 40 km uzvodno po Dunavu, vozeći sa sobom opremu za ribolov za nedjelju dana u kombinaciji sa odmorom u šatoru. Kajak je bio dovoljno težak i glomazan.
Zatim sam nabavio kalifornijski kajak Malibu X13, sa kojim ne planiram da se rastajem ni sada. Brz je, malo „svojeglav“, ali ga jako volim.
(Kajak Malibu X13. Foto @ yakangler.com)
I, konačno, prije 5 godina, nabavio sam još jednog kalifornijca – Hobie Adventure Island – trimarana sa jedrima i pedalama.
Sa Hobie od samog starta nijesam imao sreće. Tada sam shvatio zašto je u engleskom jeziku riječ za brod – “ship” – naziv za jedini neživi predmet ženskog roda. Veoma brzo sam uspio da utopim nekolika spininga sa navojima i naočari, i svaki put sam se na ribolovu kvasio do gole kože. Zatim je pukao korpus trupa ispod vodene linije i 10 mjeseci sam čekao zamjenu kajaka po garanciji. A pedale su se lomile 3 ili 4 puta u moru.
(Kajak Hobie Adventure Island. Foto © outdoorchannel.com)
Ali kasnije, čak nijesam ni shvatio u kom trenutku, prestao sam da ratujem sa njim i počeli smo da živimo srećno. Sa mojom djevojkom Valentinom, sa kojom se viđam poslednjih godina, desila se zbilja ista priča.
Birajući sebi kajak, treba imati u vidu njegovu dostupnost i popularnost. Početnicima uvijek preporučujem sledeće kalifornijce – Ocean Kayak Prowler ili Trident. To je zlatna sredina što se tiče kriterijuma „cijena – kvalitet“ i osim toga nije ih teško prodati. Ocean Kayak – dio je korporacije Johnsons Outdoors, koja proizvodi električne motore Minn Kota, eho uređaje i sisteme navigacije Humminbird, oprema za trolling Cannon, tako da je moguće dosta brzo naći mnoge djelove za vaš kajak.
(Kajak Ocean Kayak Trident 13. Foto © kayaksandpaddles.co.uk)
Ako Vam budžet dozvoljava, možete nabaviti Hobie Adventure Island, ali treba imati u vidu 1. nekada se lome pedale, 2. svi rezervni djelovi, na primjer, držači za udice, eho oprema – imaju dosta neprijatne cijene. Obratite pažnju na proizvode novozelandske firme Railblaza, koji ipak nijesu jeftini. A poslednja verzija kajaka Adventure Island košta otprilike 6.000 € u Evropi.
Plusevi Hobie – sve ostalo ulazi u cijenu. Ako nabavite, na primjer, Ocean Kayak, treba imati u vidu da u osnovnu cijenu ne ulazi volan, sjedište i veslo: 200 € za volan + 75-100 € za sjedište, veslo se može kupiti za stotinu, a možda i za pet stotina.
Meni se čini da rješavajući koji kajak da se kupi, treba se orjentisati na svjetske brendove, koji su prošli period dječjih bolesti. Idealno bi bilo sve isprobati, a ona na nečemu zaustaviti svoj izbor. Međutim, na žalost, u našim uslovima je to praktično nemoguće uraditi.
Na koje dodatne troškove se treba pripremiti? Šta se, osim rezervnih djelova, mora dokupiti za ribolov?
Počećemo od sonara. Košta od 150 € pa do neba. Kupovinu sonara sa ogromnim ekranom kategorično ne savjetujem, ješće baterije kao hrčak sjemenke. Ja imam stari Humminbird 570 DI sa crno-bijelim ekranom, bez GPS. Na dubinama do 100 m radi bez problema i akumulator od 8 ampera je dovoljan za nedjelju dana aktivnog lova. Moderni sonari potroše takav akumulator za 4-6 sati. Za sonar su potrebni držači za monitor i predajnik, kabal, akumulator i punjač za njega.
(Ekran sonara Humminbird 570 DI. Foto © Pavel Voroncov)
Postoji mnogo varijanti da se uštedi, ne na štetu kvaliteta. Moj akumulator stoji u hermetičkoj kutiji za hranu od nekolika eura, fitinzi za kablove – njegovi su (firme Hobie), mada su oni poklon od prodavca. Držač za ekran sonara proizvodi novozelandska firma Railblaza. Predajnik eho uređaja fiksiran je za dno kajaka uz pomoć hidroizolacione smole, koja sadrži asfalt, i koja se u Bugarskoj prodaje pod nazivom tržne marke „Bolkit“.
Predajnik može bez problema da radi i sa dna kajaka, zvučni talasi kroz plastiku prolaze praktično bez prepreka. Ipak, kontakt između predajnika i dna mora biti čvrst i hermetičan, bez vazdušnih balončića. Spoj mora biti homogen.
Postoji nekoliko načina fiksiranja predajnika predajnika za dno kajaka. Prvi je da se napravi specijalna „kada“, koju zatim treba napuniti gelom, koji se koristi u elektrokardiografiji. Ili vazelinom. Osnovni problem – prije ili kasnije čitav kajak će biti namazan tim supstancama. U svakom slučaju meni je polazilo za rukom da mi se to desi. Drugi je da zalijepite eho uređaj uz pomoć epoksidne smole, ili nečega sličnog. Postoji jedna bitna stvar – do danas nije izmišljen ni lijepak ni smola sa idealnim prijanjanjem uz polietilen. „Bolkit“ – prosto je ljepljiv i ne stvrdnjava se. Odlično je rješenje za sitne pare.
(“Bolkit”. Foto © bonus96.com)
Kod kajaka je jako važno izabrati pravilno mjesto za postavku ekrana sonara – mora biti dobro vidljiv, ali ipak ne treba da smeta. Svaki kajak ima par mjesta na kojim ih je moguće postaviti.
Držači za štapove – veoma su interesantna tema. Skoro svaki Sit-On-Top ima nekoliko fabričkih držača, i svi su postavljeni tačno iza sjedišta. Iznenađujuće neudobno mjesto! Ako lovite uz pomoć trollinga – dobro će vam doći retrovizor. Ali on vas ipak neće spasiti od vode, koja leti sa vesla na navoje spinniga.
Da bi se montirali držači, mora se bušiti kajak, tako da treba deset puta razmisliti da li je mjesto, koje ste izabrali, udobno za držanje štapova i hoće li Vam one kasnije smetati na tom mjestu.
Firma Railblaza pravi veoma udobne sisteme od kanala i šina za sve moguće držače, ali kao što sam već govorio – cijene za njihove proizvode tjeraju da se zamislite o “do it yourself” varijantama.
(Dodatna oprema Railblaza. Foto © paddleguy.com)
Kutija za varalice. Rješenje ovog problema zavisi od toga šta će vam reći vaša mašta. Moji poznanici koriste u te svrhe ko je šta našao i fiksirao za kajak. Većina ljudi koristi torbe od obične tkanine, u kojima se sve skvasi. Neki koriste razne plastične kutije, koje su im pale pod ruku. Ja sam riješio to pitanje koristeći kutiju za zimski ribolov.
I da, trebale su mi godine da prestanem da vučem sa sobom mamce i druge slične predmete misleći „a možda će mi i ovo zatrebati“.
Garderoba. Hmmm. Ja imam „najmokriji“ kajak na svijetu! I, moja ribolovna sezona traje od oktobra do maja. U toplije vrijeme preferiram da lovim u garderobi za surfovanje, a u hladnije vrijeme u kostimu za „suvo“.
Ako iz nekog razloga nijesam u garderobi za „suvo“, obavezno sa sobom imam jaknu za vjetar i toplu odjeću dugih rukava.
Garderobu je poželjno držati odvojeno od opreme u „suvom“ džaku.
Prikolica za kajak nije obavezna, ali je jako korisna stvar, posebno ako je koristite kretanje po različitim mjestima i različitim vremenskim prilikama. I posebno ako ste sami.
Hranu i vodu čuvajte u hermetičnim kutijama.
Koju vrstu ribolova praktikuješ iz kajaka?