Kada je veliki sovjetski i ruski pisac Viktor Petrović Astafjev 1975 pisao svoje veliko književno djelo – pripovjetku “Riba car”, najvjerovatnije nije ni pretpostavljao da se na jadranskoj obali Hrvatske i Crne Gore tako ne zove jesetra, nego jedan od predstavnika porodice ljuskavki, ili šparide.
(Viktor Petrović Astafjev, 1954 god. Foto © archive.perm.ru)
U drugom dijelu ovog članka adriaticnature je počeo da razjašnjava problematiku morskih šparida, koje jadranski ribolovci najčešće love u priobalju, od ukljate – besprincipnog i sebičnog predatora koji u lovi za vrijeme bure i nevremena, do najpopularnije “šparide” oradeu prvom.
Ipak, vjerovatno je najčešći ulov od svih „šparida” sitna riba, koju love sa stijena ili ponta, ljubitelji pecanja sa plavkom – bukva. Ti ribolovci tvrde da je ta riba jako ukusna.
(Bukva. Foto © Rui Patricio Freitas. fishbase.org)
Bukva dostiže dužinu 36 cm i 500 gr težine, ipak najčešće se love primjerci do 20 cm dužine. To je riba, koja funkcioniše u jatu, na dubini od 5m, često nad stjenovitim ili muljevitim dnom, koje je zaraslo vodenim rastenjem. Kada otopli – voda se povlači sa obale, a kada zahladni – obratno.
Više vole mamac životinjskog porijekla, između ostalog i peciva, nego vještački mamac. Vole hljeb sa mirisom sira ili sardine, ili manje škampe na udici.
Ako ste našli skupine ove ribe i volite „miran lov“ – možete da spojite zadovoljstvo od ribolovnog procesa sa gastronomskim.
Drugi po frekventnosti u lovu na morske šparide, koje se love na plutajući mamac,vjerovatno je špar. Hljeb ili meso mekušaca su za njega odličan mamac. Ipak ljubiteljima laganog spinninga/varaličarenja je ta riba sasvim dostupna.
(Špar. Foto © Kenneth Tse. muskiebaitadventures.blogspot.com)
Sitne silikonske varalice na lakim džig glavama, “jestiva” guma – to je ono što špar voli. Ipak, on može da stvori sitne neprijatnosti. Svojim malim ustima, a tačnije sitnim, ali oštrim zubima, špar odgriza ionako minijaturne silikonce bez problema. A najviše problema stvara kada je raspoložen da odgriza djelove varalice – da ga sustiže i gricka. Međutim, kada je ova šparida gladna, može se uloviti mnogo ove sitne ribe, čija je maksimalna dužina oko 25 cm.
Mimo ljubitelja varalicarinja često neprimijećena prođe na izgled veoma simpatična šparida pod nazivom salpa, ili saopa. On je ljubitelj vodenog rastinja i krajnje rijetko ga zanimaju vještački mamci.
(Salpa. Foto © newsmobile.in)
Obično je love na hljeb, moješajući ga sa vodenim rastenjem. Ako imate namjeru da odstupite od principa “uhvatio-pušti”, onda salpu treba čistiti na moru, odmah po ulovu, uostalom kako i sve stanovnike mora, koji se hrane vodenim rastinjem. U probavnom traktu ovih riba brzo počinje proces raspada, abdomenalno tkivo počinje da apsorbuje produkte razlaganja, pridajući kasnije gorak ukus pripremljenom ulovu.
Ukus ove ribe se jako cijeni, ali ipak su zabilježena 2 slučaja trovanja posle konzumiranja salpe, koji su se kasnije reflektovali kroz audio i vizuelne halucinacije, i koje su trajala jako dugo nakon toga. Naučnici ove događaje povezuju sa vodenim rastinjem – osnovnom hranom salpe.
Ova riba može da dostigne i dužinu od pola metra, ali najčešće ne prelazi dužinu od 30 cm.
Ovčica ili mormora ima takođe veoma karakterističnu spoljašnjost, i malo podsjeća na ovcu. Ima karakterističnu spoljašnjost: poprečne pruge po tijelu i izgled glave, koja malo liči na ovčju.
(Ovčica ili mormora. Foto © Marrabbio2. wikipedia.org)
Ova šparida dostiže dužinu od 55cm i težinu od oko kilogram, ali najčešće se lovi riba dužine do 30 cm. Hrani se morskim crvima, sitnom mekušcima i rakovima.
Ovčica – riba, koja živi u jatu, voli da se hrani nad pješčanim dnom na mjestima gdje se graniči sa kamenim grebenima ili podvodnim stijenama. Večernje vrijeme i plima su odličan spoj uslova, kada treba loviti mormoru. Ovčica – stanovnik je dna, tako da morate pokušati da ga uhvatite takođe bliže dnu. Mamac za nju su takođe škampe, morski crvi, dagnje, lignje, ako govorimo o mamcima životinjskog porijekla.
Mormora sa zadovoljstvom napada i vještačke mamce. Najviše voli silikonske. Rijetko je moguće uloviti nekoliko primjeraka, obično je slučajan plijen.
U Jadranu ribolovci ulove mnogo morskih šparida i često dolazi do zabune, zato što svi oni liče jedni na druge na prvi pogled. Ali samo na prvi.
Fratar se od špara razlikuje dvijema crnim linijama – jedna je nad škržnim poklopcem, a druga kod repa.
(Fratar. Foto © Nuno Vasco Rodrigues. berlengas.eu)
Fratar može dostići težinu od preko kilogram, ali češće se sreću manji primjerci. Ova šparida, kao i mormora, hrani se morskim crvima, mekušcima i rakovima. Najviše voli da boravi u blizini kamenitog dna, na dubinama većim od 5 metara. Krajem ljeta i početkom jeseni fratari počinju da se grupišu u velika jata, spremaju se za mrijest, a to se dešava zimi. Najbolji mjesec za lov na fratara je septembar.
Nastavci i mamci za lov na fratara su isti kao i oni koji se koriste za ovčicu, ipak fratar je brža riba i zato je često pored raznih silikonskih varalica zanimaju i mali metal džigovi i mali vobleri.
Još veći grabljivac od fratara je još jedna šparida – sarag ili šarag.
(Sarag. Foto © Citron. wikipedia.org)
On dostiže skoro 2 kg težine, mada se najčešće sreću primjerci od 600-700 grama. Iako se hrani melušcima i drugim organizmima sa morskog dna, sarag nema ništa protiv ni malo sitnije ribe.
Njegove predatorske sklonosti se češće izražavaju u trenucima kada je more nemirno, kada sarag počinje aktivno da lovi u priobalnoj pjeni i kovitlacima ispred strme obale. Manje metal džigove, voblere i silikonske varalice on napada sa velikim zadovoljstvom.
Veliki je i jak borac, koji može da Vam pruži mnogo jakih utisaka borbom za preživljavanje, dok je lovite na laku opremu.
Meso mekušaca se smatra jednim od najboljih mamaca prilikom lova na šaraga uz pomoć plutajuće ili dubinske opreme.
Kantor ili kantar – vrsta koje u Jadranskom moru ima mnogo ali ribolovci, koji praktikuju lov sa obale, je ne sreću ne baš često.
(Kantor ili kantar, mlada riba. Foto © Fabio Crocetta. naturamediterraneo.com)
Radi se tome da kantari, posebno odrasli predstavnici ove vrste – stanovnici prilično velikih dubina, obalama rijetko prilaze i u malom broju. U proljećnom periodu oni formiraju manja jata, spremaju se za mrijest, i u tom periodu lov na kantara može da bude veoma uspješan sa čamaca na većim dubinama, počev od 20-30 m.
(Kantor ili kantar, odrasli primjerak. Foto © Pedro Niny Duarte(c)ImagDOP. fishbase.org)
Kantar se ipak može naći i blizu obale, češće u mjestina sa malo većom dubinom. S obzirom na to da kantor ima veoma mala usta, u lovu na njega je bolje koristiti manje udice, a što se nastavaka tiče, kantor u principu jede sve.
Po nekad kantar može da se upeca i prilikom lova na spining, koristeći manje silikonske varalice, a takođe manje vobblere i kompaktne površinske varalice – vokere i popere.
Malde ribe, primjerci kantora veoma su slični mladuncima druge šparide – pica, dok su odrasli primjerci pica nešto kao miks mormore i saraga.
(Pic, mlada riba. Foto © Fabio Crocetta. naturamediterraneo.com)
Pic može dostići 2 kilograma težine, ali češće se sreću primjerci težine do kilograma. Prilično je neizbirljiva riba, koja se može, počev od maja mjeseca do jeseni, loviti u tim mjestoma gdje živi i orada.
(Pic, odrasli primjerak. Foto © turkishseafoods.com)
Pic se razlikuje od drugih šparida zbog karakterističnog oblika glave. Usta ove ribe, ako malo uključimo fantaziju, zaista malo podsjećaju na kljun.
Hrane se vodenim rastinjem, mekušcima, crvima, škampima, a po nekad i sitnom ribom. Uglavnom se lovi na mamac prirodnog porijekla, ređe na silikonske i male vještačke varalice.
Nekolike vrste morskih šparida razlikujuse od drugih roskastom bojom krljušti.
Arbun dostiže dužinu od oko 60 cm i težinu više od 2 kg, međutim prilikom lova sa obale najčešće se nailazi na primjerke od oko 300-400 gr.
(Arbun. Foto © Fabio Crocetta. naturamediterraneo.com)
Ova borbena riba roskaste boje preferira boravak na dubinama većim od 30-40 metara, ipak voli i velike morske zalive u kojima prilazi blizu obali i to dosta često. Voli da jede sve, zato je izbor prirodnih mamaca za nju prilično veliki – mekušci, škampi, komadići lignji i tome slično.
Pošto ova riba voli da se drži dna, ljubiteljima „mirnog“ lova se preporučuje korišćenje dubinca ili fidera, a za ljubitelje spininga – silikonske varalice sa vođenjem u blizini obale.
Arbun je malo sličan mladim primjercima drugih morskih šparida, koje treba čuvati. Pagar – veoma je poželjan trofej ribolovaca sa Sredozemlja.
(Pagar. Foto © Pedro Niny Duarte(c)ImagDOP. fishbase.org)
Pagar može dostići 10 kilograma težine, ali obično se nailazi na primjerke do 3-5 kilograma. Najbolje ih je loviti sa čamca, jer što su stariji oni odlaze sve dalje od obale na dubinu do 200-250 metara i preferiraju dubinu bližu 100 m.
Pagar ima jednu karakternu osobinu – krajevi repnog peraja kod njega su bijele boje.
U blizini obale obično obitavaju ribe sa težinom do 700-800 grama. Pagar – nije baš brz predator, a jede sve. Škampe, ribe, mekušce, rakove – to je njen spektar ishrane. Jedan od omiljenih mamaca su lignje. Ljubitelje spininga pagar može obradovati i tim što reaguje na metal džigove, silikonske i druge vještačke varalice, koje ipak treba voditi bliže dnu. Sitne primjerke ove ribe poželjno je vraćati u vodu.
Jedna od najcjenjenijih riba u Sredozemnom moru, tačnije pripadnik morskih šparida, uključujući oradu, je zubatac.
(Zubatac. Foto © Jiří Novák. biolib.cz)
Na sjevernim obalama Jadrana zubatca ribolovci interno zovu skromnim imenom“Сar”. Car morskih šparida dostiže i 14 i više kg i do metar dužine.
Ovaj svoj naziv zubatac (ili Dentex dentex na latinskom) dobio je zbog jako izraženih zuba u gornjoj i donjoj vilici, zbog kojih malo liči na psa ili čak vuka, a možda najviše na nekog izmišljenog predatora.
Svojstva ukusa zubatca se visoko cijene, ova riba se smatra jednim od najpoželjnijih ribolovačkih trofeja. Ali ipak, ne baš krupne zubatce, koji će u budućnosti postati uistinu carske ribe, treba obavezno pustiti.
Za razliku od svojih rođaka pagara, zubatce koji dostižu težinu do 7-8 kilograma, često love u priobalnoj zoni i češće se love u jesen. Često ih love na metal džigove, dosta krupne silikonske i druge varalice, koji se nalaze blizu dna. Mamac u vidu lignji odgovaraće ljubiteljima lova na dubinsku opremu sa prirodnim mamcima.
Zubatac krunaš– najbliži je rođak zubatca. On takođe može da dostigne dosta veliku težinu – 17 kilograma, ali rjeđe se mogu sresti od njihovog rođaka. Njegova karakterna crta je koštana izraslina na čelu, koji sa uzrastom postaje sve izraženija.
(Zubatac krunaš. Foto © Sacha Lobenstein. enelmar.es)
Zubatac krunaš se takođe hrani lignjama, rakovima, ribama i kao i njegov rođak, dosta rijetko prilazi obali. Ipak, mladi primjerci se često mogu sresti u velikim dubokim morskim zalivima i treba im ukazati posebnu pažnju – treba ih vraćati u vodu. Oni takođe imaju očiglednu razliku u odnosu na ostale šparide – na morskom peraju prvi meki šiljci su znatno duži od ostalih.
(Zubatac krunaš, mlada riba. Foto © Akın Türker İlkyaz. ilkyaz.eu)
Nedavno su ihtiolozi ipak konačno donijeli odluku, i uključili u red morskih šparida i gire, čije dvije vrste redovno love ribolovci sa Jadrana: gire oblice i modrake.
(Gira oblica. Foto © Theo Modder. fishbase.org)
Gire – nijesu krupne ribe, dostižu dužinu od 20-25 cm. To je plava riba, koja živi u jatu, prilazi obali najčešće u međusezoni. Love ih na opremu sa plovkom – ova riba voli peciva, takođe ih love na laki spining – u ovom slučaju najbolje ih je loviti na manje „jestive“ silikonce.
(Modrak. Foto © sysbio.univ-lille1.fr)
Na Jadranu žive i drugi predstavnici porodice morskih šparida, ali za vrijeme odmora teško da ćete ih sresti. Ipak, uloviti ribu iz drugih porodica možete i ima dosta načina. O njima će adriaticnature pisati u sledećem nastavku članka.