Nije samo Ernest Hemingvej, kog je adriaticnature pomenuo u prvom dijelu, volio morski ribolov. Kada naiđete na fotografije jednog od najpoznatijih bejzbol igrača u istoriji tog sporta – Teda Vilijamsa, sa njegovim ulovima, shvatite da ne pada u oči toliko sam trofej, koliko kvalitet i ljepota fotografije. adriaticnatureće posvetiti poseban članak fotografiji u ribolovu, a sada ćemo se vratiti pitanju kakvom se ulovu možete nadati za vrijeme odmora na Jadranu.
(Ted Vilijams. Foto © wsj.com)
Širun, ili šnjur – je ljetnja grabljivica, koja se lovi na spinning mamac. I ljetnja, i uostalom međusezonska. Počev od aprila-maja u priobalnoj zoni Jadranskog mora, njegova veličina postaje sve veća.
Prilikom lova sa obale, na Jadranu se, uz pomoć sportskog pribora, mogu uloviti tri vrste širuna. Ulov širuna težine oko 500 gr – prije svega će biti vezan za kasnu jesen, ljeto ili ranu jesen. Kako se voda grije – može se računati na ulov primjeraka teških oko kilogram.
To su ribe, koje se mogu vidjeti kako love pored plaža: mogu se vidjeti grupe mladunaca, koje bježe od grabljivica, često iskačući na pješčanu obalu od širuna koji ih prati; na ulazu u zalive – širuni dok napadaju mlade ribe, često formiraju obruč, okružujući i tjerajući mladunce na površinu.
(Širun ili šnjur. Foto © adriaticnature)
Varalice, kojima se može eksperimentisati – su manji metal džigovi, od minimalne težine i do 15-20 gr. Manji stikbejti (stickbait varalice) (može se reći dosta teže varalice, koje tonu, liče na voblere, ali nemaju onakav kljun) do 7 cm, tih dimenzija su i poperi, vokeri i vobleri, a takođe i manje silikonske varalice. U većini slučajeva bacaju se u vodu uz pomoć bombarde – nosač u vidu plovka, koji u ovom slučaju služi da se zabaci lakši mamac.
(Skuša. Foto © adriaticnature)
Iako je skuša ljubitelj dubine, ipak ne može da se suzdrži od lova na lak plen – mladu ribu, koja kada vrijeme postane toplije ide u priobalje. U Jadranu žive dvije vrste skuše – i obje se mogu uhvatiti sa obale na manji metal džig ili vobler. Šansa da sretnete sa ovom grabljivicom na rastojanju zamaha veće su u proljeće i jesen. Češće se lovi ne baš krupna riba – do 200, ređe 400 gr, ali ipak svakako njihov ulov na lagan pribor pričinjava zadovoljstvo.
(Iglica. Foto © adriaticnature)
Slično kao skuša, samo manje primjetno i vidljivo, u toku ljeta ili u međusezoni, kada je vrijeme dosta toplo, ponaša se i iglica. Isti način lova mlade ribe, često formiraju obruč – i mlada riba, koja bježi od grabljivica i iskače na površinu. Takav prizor se najčešće može vidjeti na otvorenom moru, blizu strme obale. Manji metal džigovi i mali silikonci na laganim džig glavama uz bombardu – najbolji su recept za lov na grabljivicu dugog kljuna.
(Filun. Foto © adriaticnature)
Kada otopli na moru i četvrti manji grabljivac se ponaša kao i prethodnici. Vrhunac njegove aktivnosti je u proljeće i ranu jesen, najčešće se moze sresti u morskim zalivima. Ova srebrenkasta riba , koja voli minijaturne silikonske mamce, zove se filun, ili strijela modra, ili lica modrulja, i pričiniće Vam ogromno zadovoljstvo svojim borilačkim sposobnostima prilikom lova laganom opremom. Njegove dimenzije su rijetko preko 300 gr, a često se sretaju i primjerci do 250 gr.
U toku čitave godine fiderom ili običnim dubincem možete loviti večernje/noćne grabljivce, koji se pecaju na ovu opremu i danju, i zasigurno misle za sebe da su vladari dna u toku sumraka. Ovi neprimjetni vladari priobalne zone mora su – rječna jegulja, ugor ili gruj, i murina.
(Rječna jegulja. Foto © Lubomir Hlasek. hlasek.com)
Za razliku od rječne jegulje, koji najčešće živi u zalivima, ušćima rijeka i samim rijekama, koje se ulivaju u more, ugor i murina ne vole slatku vodu i kriju se u klisurama i drugim skrivenim i dosta dubokim djelovima mora, odlazeći odatle samo u lov na pješčane plaže i druga otvorena mjesta.
Rječnu jegulju love na mamac životinjskog porijekla – komadiće ribe, mesa ili lignji. Najbolje vrijeme za lov na njih je proljeće ili jesen.
(Ugor. Foto © Rudie H. Kuiter / Aquatic Photographics. fishesofaustralia.net.au)
Ugor i murina se love na te iste mamce, samo što su dimenzije i mamaca, a i same ribe veće. Takođe, imaju opasne zube ne samo za mamac i najlon, nego i za same ribolovce, pri nepažljivom obraćanju sa njima. Zato, prilikom skidanja ovih grabljivica sa udice treba biti pažljiv, a prilikom lova koristiti sajle.
(Murina. Foto © inokean.ru)
U Jadranu živi mnogo vrsta ribe, koju mogu uloviti kako ljubitelji spininga, tako i ljubitelji lova na plutajuću i dubinsku opremu, uz korišćenje prirodnih mamaca. Neki od njih su i rođaci orade. Njihova silueta u većini slučajeva je slična sa oradom – tijelo ovalnog oblika, spljošteno na bokovima, dosta strmo čelo. Naziv ove porodice riba je – ljuskavke ili šparide. Dostižu težinu od 200-500 gr, drugi od 15 kg i više. Neki od njih i nemaju izražene predatorske naklonosti, ipak ponekad se pecaju na varalice.
(Ukljata ili ušata. Foto © adriaticnature)
Ako ste se nasli na Jadranu u vrijeme kada počnu na moru jaki vjetrovi i bura, tamo će biti još jedan stanovnik mora, koji neće dozvoliti da Vam bude dosadno. To je ukljata, ili ušata. Talasi djeluju na ovu ribu kao zvono na uzbunu. Napada male silikonske mamce, voblere, metal džigove, vokere – ukljata se aktivno lovi i napada praktično sve što joj je u vidokrugu.
S obzirom na to da manji silikonski tvisteri i silikonski šedovi za vrijeme jakog vjetra nemaju reputaciju mamaca koji dobro lete, u lovu na ove ribe je bolje koristiti bombarde.
Ova riba, teška obično 200-300 gr, kada je lovite na laku spinning opremu, pružiće Vam veliko zadovoljstvo svojom borbom za preživljavanje. Najvažnije je da nađete pravo mjesto za lov.
Stijene, kamenito dno – to je njeno omiljeno mjesto. Ali, ako ste našli mjesto sa jakim strujama – obavezno treba tu potražiti ukljatu, nema veze uopšte ima li vjetra ili ne, a takođe je nebitno je li more mirno ili ima talasa.