Barakude, sabljarke i iglani su u najbližoj prošlosti pripadali podredu Scombroidei reda Perciformes. Od nedavno ove ribe pripadaju posebnom redu Istiophoriformes.
(„Starac i more“. Carey Chen, 2011. careychen.com)
Porodica barakude (Sphyraenidae) obuhvata 28 vrsta riba iz monotipskog roda barakuda (Sphyraena). Njihove karakteristične osobine su izduženo tijelo i izbačena donja čeljust, a kod nekih vrsta ona je naoružana i zubima, koji podsjećaju na očnjake.
Barakude su stanovnici suptropskih i tropskih voda Svjetskog okeana. Ovo su grabljivice, koje se hrane ribama, lignjama i velikim škampima. Odrasli primjerci su često usamljene grabljivice, a manje ribe love formirajući jata. Najkrupniji predstavnici ove porodice su Sphyraena afra, koje nastanjuju istočni dio Atlantskog okeana, duž afričke obale od Mauritanije do Namibije, koje dostižu dužinu više od dva metra, i Sphyraena barracuda, koja se može sresti u subtropskim vodama, Indijskog, Tihog i Atlantskog okeana, i koja može dostići istu dužinu. Rekordni primjerak velike barakude, koji je uhvaćen na spining opremu, bio je težak 46,7 kilograma.
(Sphyraena barracuda. Foto © rodfishingclub.com)
2005, 2009. i 2015. godina su prvi put bile opisane tri vrste ove porodice, koje ranije nijesu bile poznate nauci, a ovo nam još jednom napominje na to, da nam predstoji mnogo novih poznanstava sa stanovnicima mora i okeana.
Barakude, koje nastanjuju tropske predjele, prilikom degustiranja njihovog mesa, mogu prirediti neprijatno iznenađenje u vidu trovanja biloškim otrovom, koji se nalazi u tkivu nekih riba sa grebena – siguatoksinom, koji izaziva bolest pod nazivom ciguatera. O ovoj neprijatnosti adriaticnature je pisao u tekstu „Opasni stanovnici Jadranskog mora. Ribe“. Ukratko – prilikom upotrebe konzumiranja mesa barakuda iz Jadranskog mora, nema potrebe da se plašite ciguatere. A u Jadranskom moru su zabilježeni susreti sa tri vrste iz ove porodice:
Tupousna barakuda (Sphyraena chrysotaenia).
(Tupousna barakuda. Foto © renotonna.yolasite.com)
Ovo je pelagička priobalna vrsta. Maksimalna zabilježena dužina je 30 cm. Hrani se ribom, rjeđe glavonošcima i rakovima. Rijetka je vrsta u Jadranskom moru, koja je u njega i dospjela kroz Suecki kanal. U Jadranskom moru su zabilježeni rijetki susreti sa njom u njegovom južnom dijelu.
(Škaram. Foto © adriaticnature.com)
Ovo je pelagička priobalna vrsta. Nastanjuje dubine do 100 metara, obično do 50 metara. Maksimalna zabilježena dužina je 165 cm, a češće se mogu sresti primjerci do 60 cm. Maksimalna težina je 3,6 kilograma. Hrani se ribom, rjeđe glavonošcima i rakovima. Stalan je stanovnik Jadranskog mora.
Žutousna barakuda (Sphyraena viridensis).
(Žutousna barakuda. Foto © Pedro Niny Duarte(c)ImagDOP. fishbase.org)
Maksimalna zabilježena dužina je 128 cm, a češćese mogu sresti primjerci do 50 cm. Maksimalna težina je 8,2 kilograma, a prema nepotvrđenim podacima i 12 kilograma. Hrani se ribom, rjeđe glavonošcima i rakovima. Stalan je stanovnik Jadranskog mora, rjeđe se može sresti u njegovom sjevernom dijelu.
Porodica iglana (Istiophoridae) obuhvata 11 vrsta riba iz 5 rodova. I bez obzira na to što se u Jadranskom moru može sresti samo jedan primjerak ove porodice, bilo bi nepravedno ne napisati nešto o ovim moćnim i lijepim ribama, a posebno nepravedno prema ribolovcima, koji putuju i po drugim morima.
Iglani su među najbržim morskim ribama. Makaira nigricans je najkrupniji predstavnik porodice i može da dostigne 5 metara u dužinu i težinu 818 kilograma. Ove ribe su među najpopularnijim objektima morskog sportskog ribolova.
Rod Istiophorus obuhvata dvije vrste ribe:
Istiophorus albicans je stanovnik tropskih i umjerenih voda Atlantskog okeana. Ovo je pelagički okeanski grabljivac, koji formira jata i može da dostigne u dužinu 315 centimetara i težinu 58,1 kilogram. Hrani se uglavnom sitnom pelagičkom ribom. Sitniji primjerci u procesu migracije zalaze u Sredozemno more, ali ne dolaze do Jadranskog mora. Prilično su popularan objekat sportskog ribolova.
(Istiophorus albicans. Foto © ryans sail 014. wikipedia.org)
Istiophorus platypterus je stanovnik tropskih i umjerenih voda Tihog i Indijskog okeana. Ovo je pelagički grabljivac, koji formira jata i hrani se uglavnom ribom, rakovima i glavonošcima. Ova riba može da dostigne dužinu do 348 centimetra i težinu od 100 kilograma. Poslije izgradnje Sueckog kanala počela je da prolazi iz Crvenog mora u Sredozemno, ipak susreti sa njim u Jadranskom moru nijesu zabilježeni.
(Istiophorus platypterus. Foto © oceanbluefishing.com)
U rod Makaira svrstavaju dvije vrste ribe:
Makaira mazara je stanovnik tropskih i suptropskih voda Tihog i Indijskog okeana. Ovo su pelagičke grabljivice, koje formiraju jata, uglavnom se hrane ribom, rakovima i lignjama. Krupni primjerci češće love pojedinačno. Mogu u dužinu da dostignu 5 metara i težinu od 170 kilograma. Prilično su popularan objekat sportskog ribolova.
(Makaira mazara. Foto © Henry Badenhorst. marlinmag.com)
Atlantski plavi marlin (Makaira nigricans) je najkrupnija riba iz ove porodice, većina ljudi je zna po noveli Ernesta Hemingveja „Starac i more“, u kojoj je ribolovac, koji se zove Santjago, vadio plavog iglana cijela tri dana. Nastanjuje tropske i umjerene vode Atlantskog okeana, pretežno njegov zapadni dio, u Sredozemno more ne zalazi. Ovo je pelagički grabljivac, koji se hrani uglavnom ribom. Može da poraste do 5 metara u dužinu i da dostigne težinu od 818 kilograma. Ipak, zvanično zabilježena maksimalna težina je 636 kilograma. Smatra se jednim od najpoplarnijih trofeja Big Game Fishing u svijetu.
(Atlantski plavi marlin. Foto © John Ashley. marlinmag.com)
U rod Kajikia svrstavaju dvije vrste ribe:
Kajikia albida je stanovnik tropskih i suptropskih voda Atlantskog okeana. Rijetko zalazi u Sredozemno more, ali ne stiže do Jadranskog mora. Hrani se uglavnom letećim ribama, mahi-mahi, sitnom tunom i lignjama. Može u dužinu da dostigne i 300 centimetara i težinu od 82,5 kilograma.
(Kajikia albida. Foto © YouTubeFISHINGVIDS)
Kajikia audax je stanovnik Indo-Tihookeanske oblasti Svjetskog okeana. Može da dostigne dužinu od 420 centimetara i težinu od 440 kilograma. Ovo je palagički grabljivac, koji nastanjuje dubine do 200 metara. Hrani se ribom, rakovima i lignjama
(Kajikia audax. Foto © Martin Hristov. biganimals.com)
Rod Istiompax je predstavljen jednom vrstom Istiompax indica. Stanovnik je priobalnih voda Indijskog okeana i Tihog okeana, i može dostići dužinu do 465 centimetara i težinu od 750 kilograma. Hrani se ribom, lignjama, sipama i hobotnicama. Prilično je popularan objekat sportskog ribolova.
(Istiompax indica. Foto © Nick Froelich. grayfishtagresearch.org)
U rod Tetrapturus svrstavaju četiri vrste ribe, od kojih se jedan može sresti u Jadranskom moru:
Tetrapturus angustirostris je široko rasprostranjen u Indo-Tihookeanskoj oblasti, dostiže u dužinu 230 centimetara i težinu do 52 kilograma. Ovo je pelagička vrsta.
(Tetrapturus angustirostris. Foto © rodfishingclub.com)
Tetrapturus pfluegeri je vrsta, koja je široko rasprostranjena u priobalnim vodama Atlantskog okeana, a češće se može sresti u njegovom zapadnom dijelu. Može dostići u dužinu 254 centimetra i težinu do 58 kilograma.
(Tetrapturus pfluegeri. Foto © fishidentificationblog.blogspot.com)
Tetrapturus georgii je stanovnik istočnog dijela Atlantika i Srdozemnog mora, poznat je iz voda u okolini Sicilije, Gibraltarskog moreuza i Atlantskog okeana u južnom dijelu Portugala. Ovo je slabo izučena vrsta. Maksimalna zabilježena dužina je 184 centimetra, a težina 21,5 kilograma.
(Tetrapturus georgii. Foto © Ken Neill. healthygrinsportfishing.com)
Iglan (Tetrapturus belone) je endem Sredozemnog mora, gdje se ova riba najčešće može primijetiti u blizini obala Italije. Drži se sloja vode do 200 metara, obično iznad ili u predjelima termoklina, putuje u parovima. Hrani se ribom. Može porasti do 240 centimetara i dostići dužinu do 70 kilograma. Ovo je slabo izučena vrsta. Stanovnik je Jadranskog mora.
(Iglan. Foto © Thibault Dominguez. fishfriender.com)
Jedini predstavnik porodice sabljarki (Xiphiidae) je sabljarka ili iglun (Xiphias gladius). Ovo je stalan stanovnik Jadranskog mora i objekat sportskog ribolova. Rasprostranjen je u Tihom, Atlantskom i Indijskom okeanu. Dostiže dužinu od 455 centimetara i težinu od 650 kilograma težine. Obično se pridržava dubina do 550 metara. Hrani se uglavnom pelagičkim ribama, lignjama i rakovima. Unesena je u IUCN-ov spisak ugroženih vrsta, kao vrsta, koja se nalazi pod prijetnjom nestanka (EN).
(Sabljarka ili iglun. Foto © Pierre Jaquet. flickr.com/photos/pierre_et_nelly)