Teško je izbjeći one izlizane i samim tim tim iritantne epitete, kao što su „biser Balkanskog poluostrva“ i njemu sličnih, ali bez obzira na taj momenat, oni se nameću sami od sebe u samom startu pisanja o Ohridskom jezeru.
Ohridsko jezero (Охридско Езеро – naziv na mekedonskom, Liqeni i Ohrit – na albanskom) je najdublje jezero na Balkanskom poluostrvu, sa maksimalnom dubinom 288 metara. Srednja dubina je 155 metara. Jezero se nalazi na granici jugo-zapadnog dijela Sjeverne Makedonije i istočnog dijela Albanije, u dubokoj i zatvorenoj dolini, koja je sa istočne strane zaštićena planinskim masivom Galičice (2288 metara), a na zapadu planinskim masivom Jablanice (2257 metara).
(Ohridsko jezero. Foto © adriaticnature)
Ovo jezero se smatra jednim od najstarijih u Evropi, njegova istorija počinje od epohe neogenskog perioda pliocena, koje je nastupilo na planeti Zemlji prije više od 5 miliona godina. Geološka starost jezera se procjenjuje na otprilike 2-3 miliona godina. Jezero zauzima površinu od 358,2 kilometara, njegova dužina je 30,8 kilometra, najveća širina je 14,8 kilometara.
Jezero se nalazi na visini od 695 metara iznad nivoa mora. Na njegovim obalama se nalaze tri dosta krupna naseljena mjesta – gradovi Ohrid i Struga sa strane Sjeverne Makedonije i grad Podgradec sa albanske strane, koji imaju jako bogatu istoriju.
(Grad Ohrid. Foto © adriaticnature)
Veliki dio voda, koje napajaju jezero, dolazi iz podzemnih izvora, koji se nalaze duž istočne i južne obale. Otprilike četvrtina voda stiže u jezero od 40 rijeka, koje se ulivaju i atmosferskih padavina, a ostatak stiže kroz kraške tunele iz Prespanskog jezera, koje se nalazi na desetak kilometara jugoistočno i čiji je presjek basena na 150 metara iznad basena Ohridskog jezera.
Voda iz jezera otiče preko prirodnog isparavanja i jedinu rijeku, koja se iz njega izliva – Crni Drim, koji teče na sjever u pravcu Albanije, na čijoj se teritoriji spaja sa rijekom Bijeli Drim i sa kojim formira rijeku Drim, koja se dalje uliva u Jadransko more, obrazujući dva rukavca. Sjeverni rukavac je širok i kratak, dužine 15 kilometara, zove se Veliki Drim i u blizini albanskog grada Skadra se uliva u rijeku Bojanu (Bunu), koja ističe iz Skadarskog jezera i uliva se u Jadransko more, na granici Crne Gore i Albanije. Drugi, južni rukavac, se uliva u Drimski zaliv Jadranskog mora u okolini albanskog grada Leže.
(Rijeka Crni Drim u njegovom gornjem toku. Grad Struga. Foto © adriaticnature)
Na površini Ohridskog jezera se formiraju struje i voda se uglavnom kreće u pravcu suprotnom od pravca kazaljki na satu duž obala.
Temperatura vode u dubokim slojevima Ohridskog jezera je otprilike 6 °C, na površini voda može da se zagrije do 24 °C, a u priobalnoj zoni do 26 °C. Prozračnost vode je do 20 metara.
Najstarija naselja, koja su pronađena u toku arheoloških istraživanja na obalama Ohridskog jezera, datiraju još iz perioda neolita, t.j. oko 6000 godina prije naše ere.
- godine Ohridsko jezero i grad Ohrid su dobili status objekata svjetskog nasleđa pod zaštitom UNESCO.
(Ohridsko jezero. Foto © adriaticnature)
Ova vodena površina je sačuvala oko 200 endemskih vrsta, od kojih su većina vodeno rastinje, rakovi, mekušci i crvi. adriaticnature će se zadržati na predstavnicima ihtiofaune, kako unikatnim, koji žive samo u Ohridskom jezeru, tako i na drugim vrstama riba, koje naseljavaju njegove prozirne vode i kojih ima otprilike 25.
Jedna od „vizit karti“ jezera su dvije endemske vrste iz porodice pastrmki. To su pastrmke ohridska pastrmka, ili letnica (Salmo letnica) i Salmo ohridanus, koja se na makedonskom zove белвица i na albanskom beluška. Takođe, postoje tri endemske vrste iz porodice pastrmki, koje žive u Ohridskom jezeru, a koje slabo poznaju i lokalni stanovnici. To su: Salmo aphelios (makedonski naziv je летна пастрмка), Salmo balcanicus (балканска пастрмка, ili na makedonskom i albanskom kresnica) i Salmo lumi (korani i lumit na albanskom jeziku). I za to nepoznavanje postoji objašnjenje.
(Ohridska pastrmka, ili letnica. Video © Ljupco Lepi)
Letnica (Salmo letnica) i „belvica“ (Salmo ohridanus) su dvije potpuno samostalne vrste iz porodice pastrmki.
„Belvica“ (Salmo ohridanus) je relativno sitna riba, koja možeda poraste do 34 centimetra u dužinu. U ljetnje vrijeme lovi insekte, zooplankton i sitniju ribu blizu površine i na dubinama do 20 metara, a u zimsko doba se spušta na kote 25-50 metara.
(„Belvica“. Foto © Dragisa Mircevski. fishbase.org)
Ohridska pastrmka, ili letnica (Salmo letnica), ako se uzme za osnovnog predstavnika, koji se razlikuje od „belvice (Salmo ohridanus) vrste, obuhvata četiri forme, koje žive u jezeru. I mada ove varijacije date forme na morfološkom i molekularnom nivou nijesu do kraja potvrđene, ipak različiti reoni i vrijeme razmnožavanja govore u prilog tome da su ove ribe reproduktivno izolovane jedna od druge.
Letnica (Salmo letnica), koja u dužinu može da poraste do 76 centimetara i dostiže težinu od 6,5 kilograma, mrijesti se u blizini istočne i zapadne obale jezera na djelovima gdje je dno kamenito i pjeskovito, u periodu od januara do marta.
Salmo aphelios („ljetnja pastrmka“), može u dužinu da poraste do 40 centimetara, mrijesti se u blizini jugoistočne obale jezera, na djelovima gdje je dno kamenito, u periodu od jula do avgusta.
Salmo balcanicus, koja može u dužinu da poraste do 40 centimetara, mrijesti se u blizini sjeverne i južne obale jezera, a takođe u gornjim djelovima rijeke Crni Drim, na djelovima dna sa sitnim pijeskom, u periodu od decembra do januara.
Salmo lumi, koja može u dužinu da poraste do 38 centimetara, mrijesti se u rječicama, koje se ulivaju u jezero, u periodu od novembra do januara.
(Ohridska pastrmka, ili letnica. Foto © M. Kottelat, J. Freyhof. ittiofauna.org)
Krajem 90-ih i početkom 2000-ih prekomjeran lov pastrmki u Ohridskom jezeru je stavio opstanak svih vrsta pod znak pitanja i prijetnju od nestanka. Vlada Makedonije je 2004.godine uvela desetogodišnju zabranu (do 2014.godine) na lov na pastrmke, a Vlada Albanije na lov pastrmki za vrijeme mrijesta.
Populaciju endemskih vrsta pastrmki podržava Ohridski Hidrobiološki Institut (JНУ Хидробиолошки Институт), koji u jezero pušta do 2,5 miliona komada odgajene mlade pastrmke, a on takođe radi na izradi strategije ribolova na Ohridskom jezeru.
(Puštanje mlađi pastrmke u Ohridsko jezero. Video © Ljupco Lepi)
Osim endemskih vrsta, u jezero je bila naseljena i kalifornijska pastrmka, koja se dosta uspješno primila i sada pruža zadovolstvo ribolovcima svojim zadivljujućim dimenzijama.
S obzirom na to da se pastrmke Ohridskog jezera najčešće drže daleko od obale i na dosta velikoj dubini, lokalni ribolovciobično praktikuju lov na pendulu ili troling, uz korišćenje leptira, kašika ili strimera.
Neki od najpopularnijih objekata ribolova, pored pastrmke, u Ohridskom jezeru su klen, krap i jegulja. Bez obzira na prisustvo u jezeru ribe mrene (црна мрена je makedonski naziv), koji je endem Ohridskog jezera, ukljeve, crvenperke, žutalja i drugih riba, veličina je ipak bitna.
(Jata riba u Ohridskom jezeru. Video © Ljupco Lepi)
Ponašanje i način života krapa i jegulje u većini vodenih površina su dosta slični. Ohridsko jezero nije izuzetak po tom pitanju. Jedna stvar se mora podvući, u tako čistom protočnom jezeru, ako ne poštujete pravilo „uhvati-pusti“, vaš ulov će biti maksimalno ukusan, koliko je to uopšte moguće. To isto važi i za ohridskog klena, kog ihtiolozi uporno i ne bez osnova, pokušavaju da odvoje kao posebnu vrstu.
Klen iz Ohridskog jezera, kao i u drugim vodenim površinama, preferira voblere, tip varalice pod nazivom „krenkbejt“ ili prosto „krenk“, nastao od njegovog engleskog naziva „crankbait“. Manji vobleri, koji imaju krupnu „glavu“ i tanak i kratak „rep“ su neki od najboljih spining varalica i za ovog ohridskog grabljivca, čiji predstavnici težine veće od dva kilograma nijesu nikakva rijetkost.
(Klen iz Ohridskog jezera. Foto © adriaticnature)
Ako ste se spremili da lovite ribu na Ohridskom jezeru sa makedonske strane, onda morate znati neka pravila. Prema stanju iz 2019.godine ona su sljedeća:
Minimalne veličine ribe, koje je dozvoljeno loviti:
Letnica (Salmo letnica) i njene forme: 35 cm.
Belvica (Salmo ohridanus): 22 cm.
Šaran, ili krap (Cyprinus carpio): 40 cm.
Ukljeva (Alburnus scoranza): 12 cm.
Rečna, ili evropska jegulja (Anguilla anguilla): 60 cm.
Klen (Squalius cephalus): 30 cm.
Skobalj, ili podust (Chondrostoma nasus): 25 cm.
Lola, ili ljolja (Scardinius knezevici): 20 cm.
Mrena Barbus rebeli: 20 cm.
Šaradan, ili moranec (Pachychilon pictum): 10 cm.
Gobio ohridanus: 8 cm.
Dozvoljen je ribolov na:
Letnice (Salmo letnica) i njene forme: od 1.aprila do 31.oktobra.
Belvice (Salmo ohridanus): od 1.aprila do 19.decembra.
Šarana (Cyprinus carpio): od 20.juna do 19.maja.
Klena (Squalius cephalus): od 1.juna do 30.aprila.
Skobalja, ili podusta (Chondrostoma nasus): od 16.maja do 14.aprila.
Lole, ili ljolje (Scardinius knezevici): od 1.juna do 30.aprila.
Zabranjen je ribolov na:
Barbus rebeli: od 20.maja do 19.juna.
Šaradana, ili moranca (Pachychilon pictum): od 20.maja do 19.juna.
Ograničenja dnevnog ulova:
Letnica (Salmo letnica) i njeni oblici: maksimum 2 ribe.
Belvica (Salmo ohridanus): maksimum 10 riba.
Šaran, ili krap (Cyprinus carpio): maksimum 2 ribe.
Rečna, ili evropska jegulja (Anguilla anguilla): maksimum 2 ribe.
Klen (Squalius cephalus): maksimum 15 riba.
Skobalj, ili podust (Chondrostoma nasus): maksimum 15 riba.
Lola, ili ljolja (Scardinius knezevici): maksimum 20 riba.
Barbus rebeli: maksimum 25 riba.
Maksimalna težina ukupnog dnevnog ulova endemskih pastrmki ne smije biti veća od 3 kilograma. Maksimalna težina ukupnog dnevnog ulova ne smije prelaziti 5 kilograma. Ako težina ulovljenog šarana prelazi 5 kilograma, u tom slučaju je dozvoljen ulov od 2 šarana, bez limita što se tiče težine. Babušku i kalifornijsku pastrmku možete loviti u neograničenim količinama.
Cijena dozvole za ribolov:
Dnevna – 200 makedonskih dinara;
za 7 dana – 400 makedonskih dinara;
za 15 dana – 500 makedonskih dinara;
godišnja – 1300 makedonskih dinara.
Kazne za ribolov bez dozvole dostižu do 500 €.
Dozvola za ribolov na Ohridskom jezeru se može dobiti u sportskom klubu „Sveti Apostol Petar“, grad Ohrid, ulica Dimitar Vlahov, zgrada 48.
Ribe Ohridskog jezera:
– Pastrmka Salmo ohridanus. Белвица (makedonski), Belushka (albanski).
– Ohridska pastrmka, ili letnica (Salmo letnica). Охридска пастрмка, летница (makedonski), Korani (albanski).
– Pastrmka Salmo aphelios. Летна пастрмка (makedonski), Korani i verës (albanski).
– Pastrmka Salmo balcanicus. Балканска, струшка пастрмка (makedonski), Korani ballkanik (albanski).
– Pastrmka Salmo lumi. Korani i lumit (albanski).
– Kalifornijska patrmka (Oncorhynchus mykiss). Калифорниска ili виножитна пастрмка (makedonski), Trofta e ylbertë (albanski).
– Alburnoides ohridanus. Вардарка (makedonski), Barkgjëra e Ohrit (albanski).
– Ukljeva (Alburnus scoranza). Белвица, плашица (makedonski), Gjuca (albanski).
– Barbus rebeli. Црна мрена (makedonski), Mrena e Fanit (albanski).
– Šaran, ili krap (Cyprinus carpio). Крап (makedonski), Krapi (albanski).
– Babuška (Carassius gibelio). Сребрен карас (makedonski), Karasi prusian (albanski).
– Skobalj, ili podust (Chondrostoma nasus). Скобуст (makedonski), Njila (албанский).
– Gobio ohridanus. Кркушка, дујак (makedonski), Mrena e Ohrit (albanski).
– Bijeli tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix). Толстолобик (makedonski), Ballëgjeri i bardhë (albanski).
– Žutalj, ili basak (Leucos basak). Грунец (makedonski), Skorta e Ohrit (albanski).
– Šaradan, ili moranec (Pachychilon pictum). Моранец (makedonski), Skorta e zezë (albanski).
– Pijor (Phoxinus phoxinus). Пиор (makedonski), Cigani italian (albanski).
– Ohridska gaovica (Pelasgus minutus). Грунче (makedonski), Grunci i vogël (albanski).
– Bezribica, ili amurski čabaćok (Pseudorasbora parva). Амурче (makedonski), Notaku (albanski).
– Pucavac, ili gaovčica, ili gavčica (Rhodeus amarus). Платиче, плоска (makedonski), Idhtaku (albanski).
– Lola, ili ljolja (Scardinius knezevici). Писа (makedonski), Lloska (albanski).
– Klen (Squalius cephalus). Клен (makedonski), Mëlyshi (albanski).
– Vijun (Cobitis ohridana). Охридска штипалка (makedonski), Mrena e egër e Ohrit (albanski).
– Barbatula sturanyi. Вретенушка (makedonski), Tufëza e Ohrit (albanski).
– Rečna, ili evropska jegulja (Anguilla anguilla). Јагула (makedonski), Ngjala (albanski).
– Sunčanica (Lepomis gibbosus). Сончаница, сончарка (makedonski), Sharoku diellor (albanski).