Na sjevernim obalama Jadranskog mora nalazi se najveće jezero na Balkanu – Skadarsko jezero ili Shkodër. Njegova površina je 390 km², što ga čini i najvećim jezerom u zemljama oko Jadranskog mora – na primjer najveće jezero u Italiji je Garda 370 км².
Skadarsko jezero je crnogorski naziv, Shkodër (Liqeni i Shkodrës) je albanski naziv jezera. Oko 2/3 jezera pripada Crnoj Gori, a oko 1/3 pripada Albaniji.
Dužina obale je 168 km: 110,5 km u Crnoj Gori i 57,5 km u Albaniji.
(Zima na Skadarskom jezeru. Foto © adriaticnature)
Koliko je Skadarsko jezero veliko, toliko je i lijepo, sa zadivljujuće raznolikim pejzažima. Sjeverni i istočni dio jezera su u blatu, što je pogodno za gniježđenje mnogih vrsta ptica, dok se u sjevero-istočnom dijelu jezera nalazi dugački zaliv Hotit, kom se približava početak planinskog masiva Prokletije. Prema zapadu i jugozapadu od jezera se protežu vrhovi Dinarida.
Skadarsko jezero dobija vodu kako od podzemnih izvora, tako i od rijeka, koje se u njega ulivaju. Najveću količinu površinske vode Skadarsko jezero dobija od rijeke Morače (oko 62%). Rijeke Morača i Crnojevića ulivaju se u jezero u njegovom zapadnom dijelu, praveći deltu od blata sa velikim brojem ostrva. Rijeka Crnojevića u njenom donjem toku, prije ulivanja u Skadarsko jezero, jedna je od tzv „vizit karti“ Crne Gore na fotografijama najživopisnijih mjesta ove zemje.
(Rijeka Crnojevića. Foto © Evgeny Gnesin. forum.awd.ru)
Preko priobalnih krečnjačkih stijena kišnica i podzemne vode dopiru do dna jezera i formiraju podvodna vrela, koja se u Crnoj Gori zovu „oko“. „Oči“ su najdublji djelovi jezera. Najdublje je Raduško oko sa dubinom od 60 m, od kojih je 54 m ispod nivoa mora.
Površina jezera, za vrijeme zimskog povećanja nivoa vode, može da se jako poveća – od običnih 390 km² do 530 km². Srednja dubina jezera je oko 5 m, maksimalna 8,3 m.
(Skadarsko jezero. Ostrvo Beška. Foto © Marianne van Twillert-Wennekes. montenegro-for.me)
Ulivanje jezera u Jadransko more se vrši preko rijeke Bojane (Bojana – crnogorski naziv, Buna – albanski naziv), čija je dužina oko 41 km, koja izvire iz jezera u Albaniji, u blizini grada Skadar (Škoder). Po njenom donjem toku ide granica između Crne Gore i Albanije.
1983.godine Skadarsko jezero je dobilo status Nacionalnog parka.
To što je bogato raznolikošću biljaka, stanište mnogo vrsta ptica, između ostalog i bijelih čaplji, kudravog nesita (pelikana), kormorana i mnogih drugih – samo dopunjuje veličanstvenu ljepotu pejzaža, koji ga okružuje.
(Dalmatinski pelikan. Foto © adriaticnature.сom)
Ipak, osim suvih informacija i pjevanja oda ljepoti ovih pejzaža, adriaticnature više zanima lokalna ihtiofauna.
Teško je sa sigurnošću reći koliko vrsta riba sada živi u Skadarskom jezeru, zbog toga što nema tačne informacije u vezi uspješnosti aklimatizacije nekoliko zaboravljenih predstavnika ihtiofaune u poslednjim decenijama. Ali pokušaćemo da odgovorimo na ovo pitanje.
Stanovnici priobalja kroz istoriju se bave ribolovom. Glavni plen su uvijek bili i do dan danas ostali dva stalna stanovnika jezera – šaran (šaran ili krap sa crnogorske, ili krapi – sa albanske strane) i endem Skadarskog jezera i njegovih pritoka, a takođe i Ohridskog jezera sa pritokama – ukljeva Alburnus scoranza (ukljeva – crnogorski naziv, gjuca – albanski).
(Šaran sa Skadarskog jezera. Foto © Luka Marković)
Šaran je takođe najpopularniji objekat amaterskog ribolova. Po nekim podacima – u Skadarskom jezeru dostiže težinu do 30 kg. Ove 30 kg adriaticnature niti potvrđuje, niti odriče, ali to da primjerci od 10+ kg nijesu nikakva rijetkost – potvrđuju fotografije uhvaćenih riba u profilnim ribolovačkim Facebook grupama i ribolovačkim forumima.
Ukljeva Alburnus scoranza je toliko omiljena i uvažena od strane stanovnika ovog područja, da se zimi u naselju Virpazar organizuje svake godine praznik pod nazivom „Dani vina i ukljeve“, gdje posjetiocima nude domaće vino i dimljenu ribu.
(Ukljeva. Foto © pelinovo.me)
Ukljeva takođe je popularan objekat sportskog ribolova i dostiže dužinu od 23 cm.
Treća po popularnosti, kako što se tiče upotrebe, tako i u amaterskom ribolovu je jegulja. Skadarsko jezero zbog sjedinjavanja sa Jadranskim morem preko rijeke Bojane daje im mogućnost da dođu do svojih slatkih, čistih voda.
Osim jegulje, do jezera se penju i morska zmijuljica, lojka, cipol glavaš, cipol balavac, a takođe i brancin, kog zovu još i lubin. Ranije je do jezera dolazila i atlantska jesetra ili štirjun, ali pitanje je da li ih sada ima i u Jadranu.
(Lojka ili kubla. Foto © Terry Jackson. angling-ireland.com)
Uobičajeni predstavnici ihtiofaune Skadarskog jezera su: skobalj, klen, grgeč, kinez, pucavac Rhodeus amarus i endem Skadarskog, Šaskog i Ohridskog jezera – ljolja (lola) Scardinius knezevici. Takođe, svuda se može sresti i rječna i potočna paklara.
70-ih godina prošlog vijeka u Skadarsko jezero je puštena mlađ više od deset novih vrsta ribe, među kojima su bili i kinez (babuška) i grgeč, a takođe i bijeli i sivi tolstolobik (sivi tolstolobik se primio i sreću se primjerci težine do 50+ kg), amur, crna amurska deverika, kalifornijska pastrmka, bezribica, linjak, američki somić, gambuzija. Neko se primio, neko ne baš sasvim. Na internetu, na primjer, nema fotografija amurske deverike sa Skadarskog jezera. Ali, ipak…
U Skadarskom jezeru se možda još uvijek očuvalo lokalno „čudovište iz Loh Nesa“ t.j. lokalna ljepotica iz Skadarskog jezera – glavatica. Ova riba, koja dostiže 50kg težine, živi među jezerom i rijekama, koje se u njega ulivaju, bila je uvijek poželjan ulov, a posebno u periodu raspada Jugoslavije. U Skadarskom jezeru i rijekama, koje se u njega ulivaju, ona se danas nalazi na granici izumiranja, ali svi se nadamo da će se populacija ove nevjerovatno lijepe ribe ipak nekada obnoviti.
(Glavatica težine 16,5 kg iz rijeke Neretve. Foto © Imšir Haznadarević. blinker.de)
Strun, trenutno jako rijetka zubata grabljivica, takođe posjećuje jezero i zimuje u njegovim dubokim djelovima. Strun takođe može da dostigne upečatljive dimenzije – ni manje ni više nego do 90 cm.
U Skadarsko jezero iz rijeka zaviruju i pastrmka, mekousna pastrmka (Salmo obtusirostris), koja je takođe u opasnosti od izumiranja, Salmo montenigrinus – južnobalkanska pastrmka, tajanstvena pastrmka čijih slika nema na internetu, ali ona postoji, i rijetka vrsta pastrmke – primorska pastrmka (Salmo farioides). I svima njima je potrebna zaštita i mir. Nadamo se da neće ponoviti sudbinu atlantske jesetre, sa kojom je posljednji susret na teritoriji Crne Gore i Albanije bio 1997.godine, u ušću rijeke Bojane/Bune.
(Strun iz rijeke Neretve. Foto © Maki Bulatović)
Da podvučemo onaj dio koji se tiče ribolovaca. Šta raditi na jezeru? Skadarsko jezero je prvenstveno perspektivna vodena površina za lov na krapa i kineza upečatljivih dimenzija. Ribolovcima može biti interesantan i lov na jegulju. Ljubitelje spininga privlači potraga za krupnim grgečom, koga ima u Skadarskom jezeru, a takođe i klena. A i velika je stvar uhvatiti endema Skadarskog jezera bilo na prirodni mamac, bilo na varalicu, u „ihtiografiji“ bilo kog ribolovca. O lovu na lojke, sredozemnomorske haringe, na spining varalice, kruže legende. adriaticnature će se potruditi da organizuje odvojenu ekspediciju potrage za tom ribom, da bi se uvjerili u istinitost priča. Divne pastrmke treba ostaviti na miru do boljih vremena, jer one preživljavaju pravu krizu.
Sa albanske strane jezera za amaterski ribolov ne treba dozvola. Sa crnogorske strane za ribolov je potrebna licenca. Cijena dnevne licence je 5€, nedjeljne – 20€, godišnje – 100€. Licenca (dozvola za sportski ribolov) se može dobiti u informacionim turističkim centrima, koji se nalaze u većim naseljenim jedinicama na jezeru (Virpazar, Vranjina). U periodu od 15.marta do 1.juna zabranjen je ribolov sa crnogorske strane.
adriaticnature se obavezuje da pođe u ribolov na krapa sa profesionalnim ribolovcima, napravi fotoreportažu sa lica mjesta i ispriča one tajne ribolova, za koje ti profesionalci smatraju da se mogu osvijetliti.
(Skadarsko jezero. Tvrđava Gromožur. Foto © flickr.com/photos/ccr_358)
Spisak riba, koje se smatraju stanovnicima Skadarskog jezera:
Morska zmijuljica (cg) – Petromyzon marinus (lat.), Kavalli i detit (al.)
Riječna paklara (cg) – Lampetra fluviatilis (lat.), Kavalli i lumit (al.).
Potočna paklara (cg) – Lampetra planeri (lat.).
Evropska jegulja (cg) – Anguilla anguilla (lat.), Ngjala (al.).
Kalifornijska pastrmka (cg) – Oncorhynchus mykiss (lat.), Trofta e ylbertë (al.).
Strun (cg) – Salmo dentex (lat.), Trofta e gjucës (al.).
Primorska pastrmka (cg) – Salmo farioides (lat.), Trofta e Drinit (al.).
Glavatica (cg) – Salmo marmoratus (lat.), Trofta e mermertë (al.).
Južno balkanska pastrmka (cg) – Salmo montenigrinus (lat.).
Mekousna pastrmka (cg) – Salmo obtusirostris (lat.), Trofta e Cemit (al.).
Lipljen (cg) – Thymallus thymallus (lat.), Toni (al.).
Žutalj, basak (cg) – Leucos basak (lat.), Skorta e Ohrit (al.).
Šaradan (cg) – Pachychilon pictum (lat.), Skorta e zezë (al.).
Klen (cg) – Squalius cephalus (lat.), Mëlyshi (al.).
Mekiš (cg) – Telestes montenigrinus (lat.), Skorti me vize (al.).
Pijor (cg) – Phoxinus phoxinus (lat.), Cigani italian (al.).
Lola, Ljolja (cg) – Scardinius knezevici (lat.), Lloska (al.).
Skobalj (cg) – Chondrostoma nasus (lat.), Njila (al.).
Krkuša (cg) – Gobio skadarensis (lat.), Mrena njëmustakore e Shkodrës (al.).
Primorska uklija (cg) – Alburnus arborella (lat.).
Ukljeva (cg) – Alburnus scoranza (lat.), Gjuca (al.).
Crna amurska deverika (cg) – Megalobrama terminalis (lat.), Pëllëmbëza e zezë (al.).
Bijeli tolstolobik (cg) – Hypophthalmichthys molitrix (lat.), Ballëgjeri i bardhë (al.).
Sivi tolstolobik (cg) – Hypophthalmichthys nobilis (lat.), Ballëgjeri laraman (al.).
Amur (cg) – Ctenopharyngodon idella (lat.), Amuri i bardhë (al.).
Babuška, kinez (cg) – Carassius gibelio (lat.), Karasi prusian (al.).
Bezribica, amurski čabaćok (cg) – Pseudorasbora parva (lat.), Notaku (al.).
Pucavac (cg) – Rhodeus amarus (lat.), Idhtaku (al.).
Šaran, krap (cg) – Cyprinus carpio (lat.), Krapi (al.).
Vijun (cg) – Cobitis ohridana (lat.), Mrena e egër e Ohrit (al.).
Grgeč (cg) – Perca fluviatilis (lat.), Sharroku (al.).
Američki somić (cg) – Ameiurus nebulosus (lat.), Peshku mace kafe (al.).
Gambuzija (cg) – Gambusia holbrooki (lat.), Barkuleci (al.).
Babica riječna (cg) – Salaria fluviatilis (lat.).
Knipowitschia montenegrina (lat.).
Gujočić vodenjak (cg) – Knipowitschia panizzae (lat.).
Crnogorski glavoč (cg) – Pomatoschistus montenegrensis (lat.), Burdullaku i Shkodrës (al.).
Bodonja, Koljuška (cg) – Gasterosteus gymnurus (lat.), Gjëmbaçi (al.).
Iverak (cg) – Platichthys flesus (lat.), Shojza (al.).
Cipol glavaš (cg) – Mugil cephalus (lat.), Qefulli i verës (al.).
Cipol balavac (cg) – Chelon ramada (lat.), Qefulli i vjeshtës (al.).
Ćepa, lojka (cg) – Alosa fallax (lat.), Kubla (al.).
Brancin, lubin (cg) – Dicentrarchus labrax (lat.), Levreku (al.).