Ovo je riba iz roda Echiichthys, porodice Trachinidae, reda Trachiniformes, klade Percomorpha, nadreda Acanthopterygii.
(Pauk žuti / pauk žutac. Foto © Hans Hillewaert. flickr.com/photos/bathyporeia)
Pauka žutog / pauka žutca (Echiichthys vipera) prvi put je opisao 1829. francuski prirodnjak Žorž Kivje (1769-1832).
Nastanjuje dubine od 1-150 metara. Drži se u blizini pjeskovitog, muljevitog i šljunkovitog dna. Maksimalna zabilježena dužina je 15 centimetara, češće se mogu sresti primjerci do 10 centimetara. Hrani se crvima, rakovima, mekušcima i sitnom ribom.
(Pauk žuti / pauk žutac. Foto © Peter Wirtz. fishbase.org)
Ova riba je stalan stanovnik Jadranskog mora.
U prvom leđnom peraju i u škržnim poklopcima postoje otrovne žlijezde. Prilikom uboda ovih bodlji ili škržnih poklopaca, ovaj otrov, koji djeluje i kao neurotoksin i kao hematoksin, dospijeva u krv, izaziva otok u reonu uboda, a takođe može da izazve nekrozu kože. Posle ovoga mogu da se pojave simptomi opšteg trovanja: glavobolja, bol u reonu srca, otežano disanje. Može da dođe do paralize ekstremiteta, do nemogućnosti govora. Bodlje peraja i škržni poklopci mrtve ribe predstavljaju istu takvu opasnost kao i kod žive. Rukovanje ovom ribom treba da bude krajnje pažljivo!
Takođe, opasnost se krije i mjestima gdje se nalazi ova riba – često se može sresti u blizini javnih plaža, tamo se skriva u pijesku, iz kog viri samo njena glava.
Otrov paukova je termolabilna, uništava se termičkom obradom.
Ime pauka žutog / pauka žutca (Echiichthys vipera) na drugim jezicima:
Lesser weever (engleski), Ranxha viper (albanski), Kleine pieterman (holadski), Μικροδράκαινα (Mikrodrakena) (grčki), Salvariego (španski), Tracina vipera (italijanski), Viperqueise (nemački), Ostrosz wipera (poljski), Peixe-aranha-comum (portugalski), Малый морской дракончик (Malyj morskoj drakonchik) (ruski), Varsam balığı (turski), Petite vive (francuski).